Bravo zastupniče Škibola!

Rasprava o zakonu o dužnicima RBA koji je tražio nezavisni zastupnik Marin Škibola, za čudo, u Saboru je prolazila samo uz riječi hvale i odobravanja. I doista, taj prijedlog zakona zaslužuje svaku pohvalu, posebno jer dolazi od do nedavno nepoznate političke osobe. Prepoznao je Škibola težinu problema uzrokovanog nelegalnim poslovanjem strane kreditne RBA zadruge na području RH i iskoristio trenutak u kojem je zatražio donošenje istoga radi spasa više desetaka tisuća naših građana od ovrha i deložacija. Još jednom bravo ali i na sramotu zastupnicima-veteranima, koji su za problem znali ali ga nisu godinama rješavali. No, ima još jedna situacija koju je nedosljednim provođenjem zakona učinila sama država na štetu svojih više desetaka tisuća građana. Općim poreznim zakonom (OPZ) definiran je pojam zastare. Prema starom zakonu postojala je relativna i apsolutna zastara, a prema novom OPZ-u utvrđen je jedinstveni zastarni rok od 6 godina za sve obaveze građana o kojima evidenciju, obračun i naplatu vodi Porezna uprava. Zastarni rok je onaj rok odnosno datum nakon kojega porezna tijela više nemaju pravo na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe. Prema novom OPZ-u brigu o nastupu zastare dužna su voditi porezna tijela i po službenoj dužnosti i prije donošenja poreznih akata trebaju otpisati potraživanje koje je ušlo u zastaru. Međutim, porezna tijela su, prilikom donošenja ovršnih rješenja i upisa hipoteka na imovinu dužnika, ako sam dužnik nije ukazao na zastaru, jednostavno ignorirala nastup zastare i ovrhom utvrdila i onaj dio duga koji je do tada ušao u zastaru. Još gore je u slučaju upisa hipoteka koje su upisane a u kojima se također našao sav ili dio duga za koji je nastupila zastara. Primjer: dužnik ima dug za porez na dohodak, porez na promet proizvoda i usluga i dug za novčane kazne koje rješenjem utvrđuje Porezna uprava i to za godine 1996. 1997. 1998. i 1999. Rješenje o ovrsi doneseno je u 2007., a upis založnog prava na sve nekretnine izvršen je u 2008. Za navedene stavke duga apsolutni rok zastare je po starom OPZ-u bio 6 godina, a isti je i po novom. Dakle, zastara za navedeno je nastupila 2002., 2003. 2004. i 2005., što znači da je sav dug neopravdano i nezakonito upisan kao teret na imovinu dužnika. Na upis toga Porezna uprava jednostavno nije imala pravo jer je dug već prije bio u zastari bez obzira na to što dužnik nije istaknuo prigovor zastare. Da je porezno tijelo radilo u dobroj vjeri, što OPZ također nalaže, onda bi upozorilo dužnika na činjenicu zastare pa bi dužnik sukladno tome poduzeo potrebne radnje. Neovisno o tome što se dužnik nije pozvao na zastaru (u starom OPZ-u ta obveza nije bila niti propisana nego se to podrazumijevalo), pravo poreznog tijela na naplatu duga prestalo je nakon nastupa zastarnog roka bilo pljenidbom sredstava s računa dužnika bilo naplatom kroz prodaju imovine na koju je upisano založno pravo, odnosno hipoteka. Zastupniče Škibola i ostali sabornici, založite se sada za ispravljanje navedene nepravde, nepravilnosti i nezakonitosti. Po hitnom postupku, bilo “pritiskom” na Vladu da donese odluku ili uredbu o otpisu duga koji je bilo do donošenja rješenja o ovrsi i/ili upisa hipoteke na imovinu dužnika ušao u zastaru ili pak donošenjem kratkog zakona kojim bi se ovaj problem riješio i tako ublažio teret duga višegodišnjih poreznih dužnika. Otpis zastarjelog poreznog duga trebalo bi izvršiti odmah i to neovisno o radnjama koje su nakon nastupa zastare poduzimane bilo od strane poreznih tijela ili od strane dužnika.