Tata branio, kći Maja biciklira...
Romano otišao iz Zagreba sezonu prije nego će oni postati dvaput prvaci Europe
Trebao je braniti na Svjetskom juniorskom prvenstvu, ali je uoči priprema ozlijedio zglob u susretu protiv Slobode damir.mrvec@vecernji.net Romano Perinović, bivši vratar Zagreba i Zadra, trenutačno je izvan rukometa. Jedno vrijeme bio je trener rukometaša Zadra, a sada ima više vremena da prati sportske uspjehe kćeri Maje koja je trenutačno najbolja juniorka Hrvatske u biciklizmu i uz Miu Radotić naša je najbolja biciklistkinja. – Rukometnu karijeru počeo sam u Zadru, a sa 16 godina došao sam u Zagreb gdje sam upisao Građevinsku srednju školu. Počeo sam braniti u Medveščaku, a onda sam dobio poziv Zagreba koji je u tom trenutku okupio mladu momčad u kojoj su bili Tomljanović i Gudelj – kaže Romano.
Pismo ili glava...
Trebao je biti član juniorske reprezentacije bivše Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Rijeci 1987. godine. – U posljednjoj utakmici sezone ozlijedio sam zglob na utakmici protiv Slobode u Zagrebu. Umjesto mene tadašnji izbornik Kasim Kamenica pozvao je u reprezentaciju Perića – istaknuo je. Sa Zagrebom se iz Druge lige plasirao u Prvu i odmah prve sezone osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Kasim Kamenica nekako mu nije bio naklonjen. – Bio je jako strog. Sjećam se kad sam ga prvi put vidio. Mi smo sjedili u kafiću u Kutiji šibica, a on je došao u prugastom odijelu i naručio kavu sa šlagom, malo taze. Konobarica ga gleda u čudu jer ne zna što znači malo taze. Jednom prilikom ušao je u svlačionicu i počeo diktirati sastav. I tako kaže da će na vratima biti Vujović, a onda se okrenuo prema Stojano- viću i meni i rekao da bacamo novčić tko će biti drugi vratar. Nisam pristao na igru pismo-glava i od tog trenutka sam bio na ledu. Na kraju sam otišao iz kluba i to neposredno prije sezone kada je Kamenica otišao, a Zagreb osvojio prvi do dva Kupa prvaka Europe – rekao je Perinović. Iz Zagreba je otišao u zagrebački Borac koji je pokušao napravi ozbiljnu momčad, a onda je počeo Domovinski rat pa se Romano vratio se u rodni Zadar.
Došli do polufinala kupa EHF
– Imali smo odličnu momčad. Čak smo 1995. godine bili doprvaci Hrvatske, a sezonu poslije igrali smo polufinale EHF kupa. U dvije utakmice bolji je bio Šahtar iz Donjecka – kaže Romano. Kako to da nikad niste otišli igrati u inozemstvo? – Tako se dogodilo. U to vrijeme vratari nisu bili na visokoj cijeni
Uz to što je sjajna sportašica, Maja je i odlična učenica, s prosjekom ocjena 5,0
A najbolje sam branio kada sam se vratio u Zadar. U sezoni kada smo u finalu doigravanja izgubili od Zagreba imao sam prosjek od 16 obrana po utakmici – sjeća se Romano. Prati sve što se događa u hrvatskom rukometu, ali i reprezentaciji. – Jedva čekam Europsko prvenstvo. Sigurno ću pogledati sve naše utakmice u Splitu, a vjerojatno i u Zagrebu – istaknuo je. Ima dvoje djece, sina i kćer. Njegovim sportskim stopama krenula je kći Maja. – Odmalena je zavoljela biciklizam. Sreća pa u Zadru postoji ženski biciklistički klub pa je počela sve ozbiljnije trenirati. Klub joj je osigurao opremu, ali i bicikl na kojem vozi. Iza sebe već ima jako puno utrka, ali i pobjeda. Trenutačno je najbolja hrvatska juniorka – govori Romano. Ako ovako nastavi, mogla bi nastupiti u na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine. Njezina disciplina je cestovni biciklizam, ali se protekli vikend okušala i u sprintu. Nastupila je u Ateni, u dvorani u kojoj se je vozio biciklizam na Igrama 2004. godine. Bila je druga i to s posuđenim biciklom. – U klubu nemaju bicikle za sprint, samo za cestovnu vožnju – ispričao je njezin otac. Uz to što je odlična sportašica, Maja je i odlična učenica. – Ima prosjek 5,0. Sve što radi, radi ozbiljno. Samo ne znam što će biti sljedeće godine kada završi srednju školu. Tražimo grad u kojem ima studij, ali i ženski biciklistički klub. U Hrvatskoj takve kombinacije nema – rekao je Romano.