Note čitamo prstima, a pjesme ne zaboravljamo
Slijepi Lorena i Ivan klavir sviraju i na koncertima
Ivan ima dobar sluh i odlično se snalazi, iako njegovim roditeljima ni danas nije jasno kako sve to uspijeva I kad su joj bile samo tri godine, Lorena Ogrešević pokazivala je interes za glazbu, pjevanje i instrumente svake vrste, ali klavir je oduvijek bio u njezinu fokusu. Glazba je njezin svijet, u svijetu koji ne vidi. Lorena je rođena slijepa. U svojoj riznici ima pregršt nagrada osvojenih na natjecanjima pjevačkih zborova, a potkraj prošle godine prvi je put nastupila i na božićnom koncertu na klaviru. – Obožavam svirati i nemam tremu pred publikom. Klavir mi je najdraže glazbalo zato što ima lijepe tonove i mogu fino prebi- rati prstima. Omiljena skladba mi je Mali ples – kaže 11-godišnja Lorena. Njezina velika želja za sviranjem ponukala je njezine roditelje da je upišu u glazbenu školu. Pokazalo se da djevojčica ima “žicu” za glazbu i da hendikep ne predstavlja prepreku. – Loreni je potrebno puno truda da bi svladala nešto što druga djeca svladavaju s lakoćom, od samog “otkrivanja” tipki do toga da svaku skladbu mora učiti napamet. Zato svaki put kad zasvira osjetim neopisivu radost i ponos – kaže Lorenina mama Ivana. S Lorenom sate klavira pohađa i dvije godine mlađi Ivan Perković, koji je također slijep i note “čita” prstima. – Kada sam bio mali, volio sam dječje pjesmice, a sada volim slušati i svirati sve – ozbiljno će Ivan. Dječak ima dobar sluh i odlično se snalazi, iako njegovim roditeljima ni danas nije jasno kako to uspijeva. I on je svirao na božićnom koncertu, a zna se da to ne može bilo tko. – Moram priznati da ne znam nijednu notu na brajici. To je jedini dio u kojem nemam apsolutno nikakvog udjela – govori Ivanova mama Senka. Dolazak slijepih učenika u školu njihov je učitelj Frano Fabris doživio kao novi izazov. Shvatio je da se mora saživjeti s njihovim hendikepom i iskoristiti njihovu jaču stranu, a to je memorija. – Lorena i Ivan odlično pamte. Oni moraju vježbati više i temeljitije od druge djece, ali zato, kada nauče jednu skladbu, nauče je zauvijek – rekao je Fabris zahvalivši kolegici Dariji Rac koja s djecom odrađuje teoretski dio.
“Klavir mi je najdraže glazbalo zato što ima lijepe tonove i mogu fino prebirati prstima”