Del Ponte sam tražio da bonus iskoristim za Gotovinu, odbila je

Praveći saldo odnosa s Haaškim sudom, može se reći da je on za Hrvatsku bio koristan

Ekskluzivno donosimo izvatke iz prve knjige bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a, koja će se u prodaji naći u petak 7. srpnja Okosnicu desničarskog i, donekle, ljevičarskog diskursa o detuđmanizaciji čini kritika politike suradnje s Haaškim tribunalom. Ta je suradnja stilizirana u krucijalni dokaz napuštanja Tuđmanove doktrine i gotovo da je s desnice bila proglašena nacionalnom izdajom, dok se s ljevice istodobno zlurado dolijevalo ulje na vatru. Nekovrsno ludilo koje je bilo zahvatilo javni prostor desno od HDZ-a nakon optužnica protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, i kojemu je na političkoj sceni, uz već spominjane Aralicu, Tomca i druge radikalne desničare, glasnogovornik bio HSP, nije mimoišlo čak ni neke ozbiljne autore. Do danas oni ustraju na postavci da je slučaj trojice generala i odluka službene politike da se moraju suočiti s optužnicom u Haagu bio vrhunac procesa detuđmanizacije.

Najteži izazov

Suradnja s Haaškim tribunalom bila je jedan od najtežih, najzahtjevnijih izazova hrvatske politike, i u Tuđmanovo i u moje vrijeme. te svake hrvatske Vlade. Valja reći da je naša obveza suradnje proizlazila iz Povelje UN-a i našeg Ustavnog zakona o suradnji s MKSJ, a tek onda, u drugom redu, da je bila i naša međunarodna obveza rubricirana u pregovaračkom popisu za članstvo u NATO-u i EU. Tu smo obvezu poštovali i Tuđman i Mesić te potom i Račan i ja. Valja razumjeti frustracije, koje smo dijelili i mi koji smo obnašali najviše državne dužnosti. Kad bismo slijedili, naime, logiku kritičara i potpuno zanemarili načelo državnog razloga, onda bi zbog svoje suradnje s Haaškim tribunalom predsjednik Tuđman bio predvodnik svih detuđmanizatora (što je samo po sebi besmisao, ali ta je igra riječi ovdje u službi dekonstrukcije narativa o detuđmanizaciji). Pa da vidimo kako se sve to odigralo. Tuđman me je jednog jutra u ožujku 1996. pozvao u svoj kabinet i rekao da je ministra obrane Gojka Šuška i njegova zamjenika Krešu Ćosića zajedno sa mnom odabrao da riješimo situaciju s nestankom generala Tihomira Blaškića. Naime, nakon što je objelodanjeno da je protiv njega Haaški tribunal podignuo optužnicu, Blaškić se nekoliko dana bio skrivao. Šušak i Ćosić su tog jutra došli na kratak sastanak u moj ured predstojnika Ureda predsjednika na Pantovčaku s obavijesti da su preko obitelji, rodbine i prijatelja Blaškiću poslali poruku da mora pred sud, a da će mu vlasti dati svu potrebnu pomoć i potporu.

Zbog suradnje s Tribunalom Tuđman bi bio predvodnik svih detuđmanizatora Od Carle Del Ponte tražio sam da ne optuži Jarnjaka, pozvao sam se na bonus koji mi je dala