Dosadašnji hrvatski rekorder bio je Toni Kukoč s devet milijuna USD iz sezone 2003./2004. u dresu Milwaukee Bucksa
Najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović sljedećih bi dana mogao postati hrvatski sportaš s najvećom godišnjom plaćom. Većom i od toliko slavljenog Realova nogometaša Luke Modrića koji godišnje zarađuje 7,5 milijuna eura odnosno 8,5 milijuna USD. Po pisanju američkih medija, Bogdanović se nada ugovoru od 16 milijuna USD po sezoni, što će nekome izgledati kao lansiranje u milijunski svemir s dosadašnjih 3,7 milijuna USD. No, ako se zna da je Australac Joe Ingles, za klasu slabiji igrač od Bojana, neki dan s Utom potpisao četverogodišnji ugovor na 52 milijuna USD, onda naš reprezentativac ima sva prava da traži koliko traži. Takva svota zacijelo bi bila prepreka za Bojana da ostane u Wizardsima, no niz je drugih klubova koji su za Mostarca zainteresirani, a to su prije svih Sacramento, Denver, Atlanta i Miami. U toj konstelaciji snaga najgora stvar koja se Bojanu može dogoditi jest da mu netko ponudi godišnje 10 milijuna USD, što bi još uvijek bilo najviše što je neki Hrvat ikada dobio u NBA ligi – Kukoč devet milijuna u sezoni 2003./2004. – a još uvijek više od Luke Modrića koji godišnje u Realu dobije 7 milijuna eura (8,5 milijuna USD).
Rađa imao više od Maradone
Minimum koji mu je sadašnji klub dužan ponuditi jest 4,7 milijuna USD, a za taj bi iznos Bojan morao igrati jedino da si ne nađe klub koji ga želi dovesti, no takvih, srećom, ima. Štoviše, ako Bojan svom sadašnjem klubu donese potpisanu ponudu nekoga drugog kluba, Wizardsi će ga moći zadržati jedino odgovore li istim iznosom. Bilo kako bilo, u Bojanovu slučaju vrte se iznosi o kakvima su u svoje vrijeme čak i naši velikani Toni Kukoč i Dino Rađa mogli samo sanjati. A njih dvojica su u svoje vrijeme bili najskuplji europski košarkaši kada su napustili svoj Split. Obojica su dobivala tada nezamislivih tri milijuna USD po sezoni, pri čemu se za Rađu, koji je u inozemstvo otišao godinu prije, pričalo da je u rimskom Messaggeru imao više nego tada 30-godišnji Diego Maradona u Napoliju. Kukoč je pak s Benettonom potpisao na 15 milijuna USD na pet godina, no Kuki je Treviso napustio nakon dvije sezone i zaigrao za Bullse. Po internetskoj stranici basketball-reference.com, portalu posvećenom košarkaškoj faktografiji, najveća Kukočeva godišnja plaća bila je devet milijuna dolara u sezoni 2003./2004, a Rađina 5,3 milijuna dolara u sezoni 1996./1997. (te je sezone Rađa imao veću plaću nego Kukoč u zvjezdanim Bullsima). Nakon Bojana, u ovoj sezoni najbolje plaćeni hrvatski NBA igrač bit će mlađahni Dragan Bender (Phoenix) s 4,47 milijuna USD, a potom Mario Hezonja s 4,08 milijuna USD. Četvrtu plaću po visini imat će Sixer Dario Šarić (2,42 milijuna USD), a petu Laker Ivica Zubac (1,3 milijuna USD). A upravo su to sportaši koji svi imaju potencijal da za koju godinu, kad dođu pred vrata prvog velikog ugovora, prestignu Mandžukića (5 milijuna eura), Rakitića (5,5 milijuna eura), Lovrena (6,1 mil. eura) pa i Modrića. Treba imati na umu da sportaši na te plaće plaćaju i porez, pa im ostane puno manje novca u džepu.
Svi bi u Teksas i Floridu
U Americi morate na prihod platiti federalni porez (35 posto), ali i porez savezne države. A on se proteže od 13 posto u Zupčevoj Kaliforniji do devet posto u New Yorku, tri posto u Šarićevoj Pennsylvaniji i sve do nula posto u Hezonjinoj Floridi. Jedine savezne države koje nemaju “state” porez su Teksas i Florida pa su klubovi iz tih saveznih država igračima omiljeni poslodavci (Orlando, Miami, San Antonio, Houston, Dallas).