Novosel: Univerzijadu smo dobili tako što smo šefu FISU-a poklonili doktorat!
Zahvaljujući Univerzijadi obnovili smo Zagreb i izgradili brojna sportska borilišta
Izgradili smo zimski bazen i tri vanjska bazena, Jarunsko jezero, devet košarkaških dvorana, dvije dvorane na fakultetima, kaže Novosel Na današnji dan, prije točno 30 godina, u Zagrebu je bilo otvorenje Univerzijade, najvećeg sportskog natjecanja kojem je ovaj grad ikad svjedočio. Njen prvi operativac Mirko Novosel odlučio je otvoriti arhiv svojih sjećanja i ispričati detalje koji su bili malo poznati ili se tada nisu smjeli znati. Osim što je bio glavni tajnik Univerzijade, najtrofejniji hrvatski košarkaški trener bio je i jedan od onih koji se među prvima sjetio ideje o organizaciji takvog natjecanja u Zagrebu. – Ja sam istovremeno bio trener Cibone, ali i predsjednik SOFK-e grada Zagreba, tadašnje inačice današnjeg Sportskog saveza grada Zagreba. Marijan Malović bio je glavni tajnik i mi smo na našim sastancima tada dosta raspravljali o sportskoj infrastrukturi. Nismo imali vaterpolski bazen pa je Mladost igrala utakmice u Ljubljani, ŠRC Šalata bio je zapušten do mjere da je trava rasla iz bazena, a s velikim problemima susretali smo se i mi u košarci. Tako smo došli do zaključka da samo velike sportske priredbe donose prava rješenja. Bili smo svjesni da Zagreb nikad neće moći biti organizator OI-a, ali došli smo do ideje da pokušamo dobiti Univerzijadu. Tada je to još uvijek bilo veliko svjetsko natjecanje, obično uvertira za Olimpijske igre. Da bi izvidjeli što sve treba učiniti za kandidaturu za domaćina Univerzijade, Novosel i Malović otišli su u Bruxelles, u sjedište Međunarodnog sveučilišnog sportskog saveza (FISU).
Konkurenti Brisbane i Delhi
– Trenutak za takvo što baš i nije bio povoljan jer je 1974. Beograd u posljednji čas otkazao Univerzijadu pa je vladalo neraspoloženje prema SFRJ-u. No, mi se nismo dali pokolebati pa nas je glavni tajnik FISU-a Roch Campana uputio da te 1982. dođemo na njihovu prvu sljedeću sjednicu održanu krajem godine. A na toj sjednici u Rimu počela je naša akcija lobiranja za domaćinstvo Univerzijade pored vrlo ozbiljnih konkurenata Indianapolisa, Brisbanea i New Delhia – prisjetio se Novosel. Sa suparnicima su se Zagrepčani susreli 1983. u Edmontonu, za vrijeme tamošnje Univerzijade. – Delegacija Brisbanea u Edmonton je došla s 25 ljudi, na čelu s australskim ministrom sporta i s propagandnim materijalom koji je uključivao i torbe s otisnutim napisom “Sunshine Brisbane Universijade 1987”. Kada mi se njihov tajnik požalio da ne znaju što da rade ta četiri dana do početka ove Univerzijade, ja sam mu predložio da odu do Calgaryja, do domaćina Zimskih olimpijskih igara 1988. I oni su to doista i učinili i ostavili nama prostora za obrađivanje bitnih ljudi kod glasovanja za domaćina. Ono što se tada zbivalo može ući u gradivo priručnika za sve potencijalne kandidate za domaćinstvo velikih natjecanja. – Napravili smo analizu svih ljudi u FISU, svih 21. Htjeli smo znati kakvi su im afiniteti, kako razmišljaju, kako na koga možemo utjecati. Imali smo sreće što je košarka studentski sport pa sam ja mogao iskoristiti neke svoje kontakte. Ključan čovjek kojeg je trebalo obraditi bio je Primo Nebiolo, tada predsjednik FISU-a i dugogodišnji predsjednik Međunarodnog atletskog saveza. – Večer uoči odluke, a taj sastanak održan je u Veneciji, Nebiolov tajnik prišapnuo mi je što bi još trebalo učiniti. Najprije smo pomislili da moramo nešto platiti, a kako mi crni fond nismo imali, u to ne bismo niti ulazili. Srećom, Nebiola takvo što nije zanimalo. Njega su zanimala priznanja. Rekli smo da mu možemo dati i najviše državno priznanje, no rečeno nam je da ga ni to ne zanima jer već ima priznanja od Cartera i Brežnjeva, već ga zanima počasni doktorat. A tadašnja procedura nalagala je da takvo što jedan fakultet mora predložiti, a moraju se naći još dva koji će to podržati. – Mi smo imali dva spremna fakulteta, no zapelo je s DIF-om koji je trebao sve predložiti. Dekanica se tome protivila pa smo ju uspjeli poslati na službeni put i uz pomoć njezina zamjenika provesti željeno. Da nismo, ja bih se našao u problemima jer smo Nebiolu to obećali, a čovjek nam je dao Univerzijadu zahvaljujući kojoj smo obnovili Zagreb. Od svih objekata, samo jedan se nije gradio novcima Univerzijade. – Ja sam bio zainteresiran da riješimo pitanje košarkaške dvorane, no kako nisam htio da se ona gradi na teret Univerzijade, mi smo od svakog kvadrata prodaje tornja uzimali postotak za izgradnju dvorane. Nije ni to išlo glatko jer je tada u Zagreb glavni građevinski inspektor bio izvjesni Kukolj, čovjek koji je Mimi Jaušovec srušio teniske terene. Nama je pak poništio dozvolu za izgradnju Cibonina tornja, a nama je toranj trebao kao izvor sredstava za izgradnju dvorane. A inspektor Kukolj htio je i obustaviti radove na tadašnjem Trgu Republike.
Prijetili nam uhićenjem
– Mi smo jednu večer, negdje oko 23 sata, održali sastanak užeg vodstva Univerzijade koje su činili Vrhovac, Pezo, Mikić i odlučili da ćemo mi preuzeti i kompletan program preuređenja grada. Već tu večer donijeli smo odluku da se odmah krene u preuređenje Trga, pa je došlo do opće mobilizacije i bageri su na Trg došli već u tri sata iza ponoći. Sljedeće jutro zove mene inspektor Kukolj i pita: “Kakvu ste to svinjariju napravili? Trg treba vratiti u prijašnje stanje. Sve ću vas dati pohapsiti.” Na sve to ja sam mu samo rekao: “Reci to i Joži Vrhovcu.” A drug Joža bio je tada netko kome se niste htjeli zamjeriti. – Vrhovec je bio posljednji Titov ministar vanjskih poslova, član Predsjedništva SFRJ, a mene je obradovao kada je rekao: “Ja sam se rodil na Novoj Vesi i htio bi nešto napraviti za ovaj naš Zagreb. I tako je došlo do obnove grada i izgradnje brojnih sportskih objekata. – Izgradili smo zimski bazen i tri vanjska bazena, Jarunsko jezero kao središte sportova na vodi, devet košarkaških dvorana, dvije dvorane na fakultetima... Uredilo se i 220 fasada, obnovljene su kulturne institucije...