Zakon o koncesijama legalizacija je grabeži općih dobara – izvora vode i plaža
Potajno, dan nakon objave arbitražnog pravorijeka u sporu sa Slovenijom, na dnevni red Sabora stavljeno je izglasavanje kapitalnog zakona. Bilo je jasno da se događa nešto opasno, kaže šef Mosta i tvrdi:
Otkako je otišao s pozicije predsjednika Sabora, čelnik Mosta, a sad i potpredsjednik Sabora Božo Petrov, nije toliko vidljiv u javnosti, no to, tvrdi nam on, ne znači da se odmara, već se posvetio izradi konkretnih politika koje, naglašava, zahtijevaju vrijeme, koncen- traciju i strpljenje. Ovo je prvi put da je Most u oporbi, a posljednjih su tjedana, ako se prati njihov rad u parlamentu, sve žešći kritičari određenih Vladinih mjera. Istodobno, nude rješenje za otkup Ine, izmjene Ovršnog zakona, nude prijedlog za nastavak isplate dokupljenih mirovina. Petrov nam je otkrio zašto su tek sad ustali protiv Zakona o koncesijama, što misle o aktualnim temama, ali i budućim planovima Mosta.
Most se prilično angažirao protiv Zakona o koncesijama, no niste li taj zakon kao dio vladajućih u prvom čitanju podržali?
Na prvo čitanje po pravilniku ne možete uputiti primjedbe i amandmane pa smo nakon prvog čitanja uputili primjedbe na konačan prijedlog. U međuvremenu se dogodio i Zlatni rat, problem u kojem smo vidjeli da takve zakone treba još više pooštriti kako se ne bi događalo da lokalni šerifi javnim dobrom upravljaju onako kako oni žele.
Što loše donosi taj zakon?
Zakon o koncesijama donesen je potajno i ishitreno, i to, zamislite, dan nakon objave arbitražnog pravorijeka u sporu sa Slovenijom. Na dnevni red u Saboru izglasavanje toga kapitalnog zakona stavljeno je manje od sat vremena prije početka sjednice. Bilo je jasno da se događa nešto opasno i da se to pokušava prikriti od očiju javnosti. Opasnost Zakona o koncesijama leži u legalizaciji grabeži dvaju temeljnih općih dobara: izvora vode i morske obale (plaže). Sjetite se afere s plažom Zlatni rat na Braču gdje je mimo lokalne zajednice koncesija za plažu dodijeljena jednom tek osnovanom i sumnjivom poduzeću. Zakon o koncesijama to legalizira, ali ide i dalje. On dopušta da stavi koncesiju pod hipoteku. Zbog toga se otvara mogućnost i da banke kao vjerovnici preko založnog prava dođu do plaže ili izvora vode i da ga zatim bez ičije kontrole dodjeljuju kome hoće. Ponavljam, govorimo o izvorima vode i obali, riječ je o temeljnim resursima! Zanimljivo je i opasno da se tim zakonom baš u vrijeme krize u Agrokoru uređuju koncesije na izvorima vode ako su koncesionari u stečaju. Je li to slučajno ili se taj zakon odnosi na izvore vode kojim upravlja Jamnica i druga poduzeća iz sustava Agrokor? Još se i dodatno konstruira lažna fama da je to obveza prema EU i da već kasnimo pa se pod tom krinkom donose zakoni kojima se otuđuju temeljna javna dobra!
Kako se to može spriječiti?
Zakon o koncesijama posredno otvara put privatizaciji mnogih drugih javnih dobara. Ovdje nije riječ samo o zakonu koji uređuje pomorsko dobro. Otvara se mogućnost privatizacije niza javnih dobara poput voda i poljoprivrednog zemljišta, što nas posebno zabrinjava. No, kakve su stvarne namjere vladajućih, javnost se već može uvjeriti čitajući javno dostupne dokumente poput Nacionalnog plana razvoja luka koji je izradilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. U tom dokumentu spominju se i koncesije na pomorskom dobru, a kao glavni problem u sustavu koncesija naše je Ministarstvo prepoznalo nemogućnost koncesionara da stječu pravo vlasništva na pomorskom dobru te da to javno dobro mogu opteretiti hipotekama!? Ako to nije dovoljan dokaz o onome što se sprema, svatko može pogledati i objavljeni nacrt novoga Zakona o komunalnom gospodarstvu u kojemu se izrikoncesionar
jekom spominje prodaja udjela i privatizacija komunalnih društava i komunalnih usluga.
Zašto ste odlučili javno podržati branitelje koji prosvjeduju protiv divlje gradnje oko Plitvičkih jezera?
Zato što su otoci, obale, izvori vode, nacionalni parkovi, sva naša prirodna bogatstva naša budućnost. Most daje podršku akciji koju organiziraju branitelji, kao što uvijek dajemo podršku inicijativama koje pridonose općem dobru. S obzirom na sve negativno što se događa oko NP-a Plitvička jezera, zbog čega im prijeti i izbacivanje s liste UNESCO-a, postavlja se pitanje gdje je država i što rade njezine inspekcije?! Uljuđenoj državi ne priliči da narod mora organizirati prosvjedne akcije kako bi se zaštitio najveći nacionalni prirodni dragulj poput Plitvičkih jezera. Hoćemo li i tu sramotu uskoro legalizirati u kakvom novom valu legalizacije? Gdje je tu sustavna politika? Sve naše vlade, izgleda, samo legaliziraju štetne posljedice koje same prouzroče. Most se zalaže da se poštenim ljudima koji žive u nacionalnom parku ili na njegovim rubovima omogući normalan život, opstanak na tom prostoru i privređivanje povezano s tamošnjim prirodnim ljepotama, ali poštujući činjenicu da žive u jednom od najljepših hrvatskih prirodnih ambijenata.
Sad se borite za sve, a nedavno ste, što bi se reklo, bili u Vladi i imali alate da te stvari promijenite. Što ste tada radili?
Radili smo. Mostov ministar Slaven Dobrović radio je po istim smjernicama. Tako je nastao i izglasan je Plan gospodarenja otpadom unatoč svim otporima i pritiscima.
Hrvatsku zbog izlaska iz arbitraže sa Slovenijom i neprihvaćanja presude sada pritišću europske zemlje i institucije, iako vjerojatno ni same ne bi ostale u toliko kontaminiranu postupku. Kako je to moguće i što napraviti?
Most je svjestan da vrijeme prolazi i da se mora pronaći neko rješenje za hrvatske i slovenske ribare u Piranskom zaljevu, makar i provizorno, i to dok se spor konačno ne riješi. Ti ljudi moraju živjeti i privređivati, a politika im to mora omogućiti. Stoga je Mostov prijedlog da se u Piranskom zaljevu do postizanja konačnog dogovora uspostavi kondominij, odnosno koimperij ili privremena uprava do konačnog rješenja. Riječ je o institutu međunarodnog prava mora, poznatom već stotinama godina, koji omogućuje zajedničko korištenje cijelog Piranskog zaljeva i hrvatskim i slovenskim ribarima. To neće biti konačno rješenje jer je svaki centimetar mora vrijedan kao i centimetar kopna i trebamo obraniti vlastiti suverenitet. Za sada to može biti obostrano privremeni provizorij koji bi omogućio suživot te egzistenciju i našim i slovenskim ribarima, dok ne dokažemo da Piranski zaljev pripada Republici Hrvatskoj. Ispočetka je ovdje sve krivo postavljeno. Arbitražu je prvo kontaminirala hrvatska politika, i SDP-ova (sporazum Drnovšek – Račan) i HDZ-ova (koja je potpisala Sporazum o arbitraži). Oni su zbog prolaznih interesa trgovali hrvatskim teritorijem. Koliku je štetu hrvatska politika učinila, govori činjenica da je već u arbitražnom sporazumu bilo u cijelosti određeno kako arbitražni pravorijek mora glasiti: primjerice, slovenski pristup otvorenom moru (tzv. junction), pozivanje na kategorije koje nisu predviđene međunarodnim pravom, odustajanje od stroge primjene prava mora, žrtvovanje Piranskog zaljeva, itd. Međutim, arbitraža je za nas pravno neprihvatljiva zbog slovenske kontaminacije. Neprihvatljivo je i protupravno da se jedan od arbitara dogovara s pravnim zastupnikom bilo koje stranke u sporu, što je ovdje bio slučaj. Sada se pitanje arbitraže ne svodi samo na to tko koga pritišće ili ne pritišće. To je prije svega pitanje ima li Hrvatska vanjsku politiku, koji su joj ciljevi i je li ta politika dosljedna u provođenju tih ciljeva. Nažalost, sve ovo pokazuje da u igrama velikih mi, kao i obično, improviziramo. Niti znamo što su nam interesi, niti kako ih ostvariti. Podsjećam vas da i Njemačka i Nizozemska i druge zemlje u Sjevernom moru imaju međusobne granične sporove. Pitam vas bi li itko od njih prihvatio pravorijek arbitraže kad bi znao da se arbitar dogovara s jednom stranom. Jasno da ne bi! Takvo stajalište mora prihvatiti i međunarodnoj zajednici jasno izreći i Hrvatska.
Most nikada nije pretjerano govorio o svojoj viziji obrazovanja. Kako gledate na bitku za kurikularnu reformu i kakvo obrazovanje treba Hrvatskoj?
Naša djeca moraju imati najbolje obrazovanje. Sretna je slučajna okolnost da mladi ne čekaju da im politika propiše kako će se obrazovati i da današnje tehnologije povećavaju mogućnosti za učenje izvan škola koje još uvijek nisu prevladale neke zastarjele koncepte iz vremena Austro-Ugarske. Zbog svih opstrukcija koje se događaju htjeli smo pokrenuti inicijativu da se izdvoji ICT obrazovanje koje je budućnost i može biti jedan od temeljnih stupova gospodarstva kroz nekoliko godina. Htjeli smo tako provesti barem određeni dio reforme obrazovanja, dok svi ovi ratovi koje su umjetno proizveli i desni i lijevi ne prođu. Nažalost, oko kurikularne reforme podigla se velika ideološka galama kojom se prikrivaju kojekakvi interesi pri čemu se gubi svijest o onome što je bitno. Vode se neplodne rasprave o tome treba li dokinuti obrazovni sustav koji se svodi na puko memoriranje činjenica, je li vjeronauku mjesto u školi, hoćemo li imati zdravstveni odgoj i kakav i sl. Što se tiče Mosta, spomenut ću samo jedan primjer onoga o čemu mi promišljamo. Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je Carnet objavio pojedine naslove obvezne školske lektire u obliku elektroničkih knjiga. To me istodobno razveselilo, jer se to konačno dogodilo, ali i rastužilo, jer se dogodilo tek sada i samo u jednom, zapravo efemernom dijelu. Mi u Mostu smatramo da postoji hitna potreba stvaranja elektroničkih obrazovnih sadržaja za mlade koji će ih uvesti u suvremeni svijet informacija i tehnologije i koji će poticati razvoj poduzetništva posebno kroz razne oblike slobodnog (open-source) softvera.
U zadnja dva mjeseca naglo ste od vladajuće stranke postali oporba, u međuvremenu su završeni i lokalni izbori. Gdje je Most danas, jeste li zadovoljni njegovim “statusom”?
Most ne postoji zbog vlasti ili da bi nekim vladao. Bit je Mosta pridonositi općem dobru i narodu, od prvog dana imamo svoje dostojanstvo, načela, kriterije i program od kojih ne odstupamo ni pod koju cijenu. Svima je jasno da je ostvarivati zacrtane ciljeve lakše iz pozicije vladajućih, međutim, ne želimo se spuštati ispod razine, niti želimo biti vladajući samo zato da bismo bili vlast. Mostovi rezultati evidentno su dobri – 2013. imali smo 4 županijska vijećnika, a sada ih imamo 77. To su činjenice. A o uspjehu Mosta i nezavisnih lista u lokalnim samoupravama govori i to da ovih dana samoproglašeni izborni pobjednici u najvećoj žurbi pripremaju zakonske izmjene usmjerene na to da se načelnici, gradonačelnici i župani učine nesmjenjivima i neodgovornima predstavničkim tijelima. Sve se to čini pod krinkom “stabilnosti“, a zapravo razotkriva stihiju, strah, nesigurnost i paniku u vladajućim partijama.
Kako ih mogu učiniti nesmjenjivima?
Pripremaju “lex šerif” po kojem oni ne mogu “pasti” ako im ne prođe proračun i to se mora spriječiti jer je to doslovno stvaranje šerifa i ukidanje demokracije.
Je li budućnost Mosta ugrožena u smislu suradnje s nezavisnim listama. Jesu li one i dalje uz vas?
Most počiva na dvije poluge. Prva je politička stranka, a druga platforma na kojoj okuplja nezavisne liste, pojedince i stručnjake različitih profila kojima je cilj opće dobro Hrvatske te dijele slična načela i program. I Most i nezavisne liste koje su s njim povezane, i dio su platforme, nakon
Samoproglašeni izborni pobjednici žurno pripremaju ‘lex šerif ’ kako njihovi lokalni moćnici ne bi pali ako im ne prođe proračun. Moramo to spriječiti Uljuđenoj državi ne priliči da narod mora organizirati prosvjedne akcije kako bi se zaštitio najveći nacionalni prirodni dragulj poput Plitvičkih jezera Sve ovo oko arbitraže pokazuje da u igrama velikih mi, kao i obično, improviziramo. Niti znamo što su nam politički interesi, niti kako ih ostvariti
Usamo tri mjeseca Vlada je besprijekorno izvela jednu od najkompleksnijih intervencija u gospodarstvu viđenu do sada – donijela je Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, postavila izvanrednog povjerenika, sačuvala pribranost unatoč brojnim neprincipijelnim kritikama, održala i ojačala političku stabilnost i, kao rezultat svega toga, omogućila uspješno financiranje nastavka poslovanja svih tvrtki unutar sustava Agrokor. Bez ijednog zastoja u proizvodnji, bez ijednog kašnjenja plaća, bez ijednog izgubljenog radnog mjesta i bez ijedne kune troška za državni proračun. A prijetio je kaos! Oni koji tvrde da se ništa strašno ne bi dogodilo i bez zakona pokazuju da uopće ne poznaju stvarno stanje u hrvatskom gospodarstvu. Naprotiv, bio je zadnji čas, samo nekoliko dana nedostajalo je do kaosa i lavine blokada, ovrha, stečajeva stotina subjekata i nekoliko desetaka banaka. Sjećate li se onih pametnjakovića koji su odmah blokirali račune Agrokorovih tvrtki ne obazirući se na druge… Objavom o strpljivo pripremanom novom (i posljednjem!) kreditu od 480 milijuna eura, po uvjetima koji su barem dvostruko povoljniji (sic!) od starih kredita, u kojem sudjeluje dvadesetak što stranih što domaćih banaka, uključujući ruske, omogućen je miran nastavak procesa restrukturiranja ukupnog sustava s jednim jedinim ciljem – maksimiziranjem buduće vrijednosti (time i broja zaposlenih!) pojedinačnih kompanija unutar sustava. Dežurni kritičari i katastrofičari ostali su bez teksta. Međunarodna financijska tržišta donijela su kristalno jasnu i jedinu relevantnu presudu – isplati se s 480 milijuna poduprijeti nastavak procesa restrukturiranja, onako kako ga vode sadašnji sudionici. Odgovorno, stručno, strpljivo, depolitizirano i nepristrano. A da su ostvareni veliki pozitivni pomaci, najbolje znaju oni koji u najvećoj mjeri ovise o Agrokoru – brojni OPG-ovi i mali proizvođači hrane. Pitajte ih i svi će vam reći – ovako dobro nije bilo nikada! Plaćeni su za svu ranije isporučenu robu i nastavlja se u rokovima koji su nezamislivo kratki u odnosu na ranije. Kako je to moguće? Pa upravo zbog zakona kojim je kompanija na određeni rok zaštićena od nekoordiniranih nasrtaja pojedinačnih financijskih vjerovnika. Za neuke kritičare još jednom – kao i svugdje u uređenom svijetu, zaštićena je kompanija sa svim svojim dijelovima, a ne njezin vlasnik. Koji to po završetku nagodbe sasvim sigurno više neće biti jer je njegov kapital uništen dosadašnjim neuspješnim poslovanjem. Drugim riječima, ništa više ne može zaustaviti uspješan nastavak ozdravljenja sustava Agrokor. Ljudi koji su iznijeli najveći teret prve faze zaslužuju sve pohvale i podršku. Onim redoslijedom kojim ih se napada u političkoj areni. Ti napadi samo pokazuju da ispravno rade. I da se ne trebaju osvrtati na nedobronamjerne kritike svega postojećeg koje dolaze od ucviljenih bivših dužnosnika. Koji ovakvo što nikada ne bi bili u stanju realizirati. Nastavak je tehnički raznovrsniji i po opsegu vrlo velik, nasreću, bez dosadašnjih velikih rizika realizacije. Sustav treba analitički raščlaniti sve do razine profitnih centara unutar pojedinih operativnih kompanija. I vidjeti mogućnosti preslaganja na novim razinama koje će sigurno donijeti famozne sinergije. One iste koje su do sada bile neiskorištene u loše postavljenom i još gore upravljanom sustavu. Govorim to iz iskustva drugih hrvatskih kompanija koje su prošle sličan put. EBITDA se da i udvostručiti ako se počne vrtjeti “drugi film”, kao što nedavno reče jedan od ljudi iz Konzuma. Taj drugi film za glavnog
Suprotno predviđanjima katastrofičara, prehrambena industrija u svibnju 2017. jača je čak 12,2% nego u svibnju 2016.
junaka ima profitabilnost, a ne veličinu ukupnog prihoda, kako je bilo do sada. U drugom filmu ne postoji “vrhovni arbitar” koji svojim neosporivim odlukama kreira dobit ili gubitak pojedinačnih kompanija, nezavisno o njihovu tržišnom potencijalu. U tom drugom filmu vrlo brzo vraćaju se stari dobavljači koji su godinama trpjeli (i zaračunavali!) kašnjenja u plaćanjima. Vratit će se i to uz 20 posto niže cijene, ali s plaćanjem bez kašnjenja. Dvadeset posto niži COGS… EBITDA ide u nebo! Stvarna, a ne ona nategnuta računovodstvenim marifetlucima. Ima li već nekog pozitivnog odjeka u statistikama? Naravno da ima! Suprotno predviđanjima katastrofičara i neznalica, u svibnju je industrijska proizvodnja porasla za fantastičnih 6,7% u odnosu na prošlogodišnji svibanj. A prehrambena industrija (najvažnija u ukupnoj, i najpovezanija s Agrokorom) čak 12,2%! Ostavljam dežurnim katastrofičarima da objasne taj fenomen – Vlada po njima radi naopako s Agrokorom, a prehrambena industrija nikada zdravija i jača! Samo mjesec dana nakon dolaska izvanrednog povjerenika i njegova tima. Meni je sve nakon tog dana bilo očekivano.