Subota 1. srpnja Mi vjerjujemo, a naši ‘prijatelji Nijemci’ nose
Svaka nacija od nečega boluje, Amerikanci od bahatosti i umišljenosti da su jedini u svijetu, Britanci od negdašnje veličine i želje da svijet uređuju po svojoj mjeri, Francuzi od revolucionarnosti, Srbi od iluzije da su “izabrani narod”, “nebeski narod”..., a Hrvati od neizlječive vjere u “najveće prijatelje” Nijemce. Mnogi se čude što je u sporu oko granice Njemačka na strani Slovenaca i što podupire odluku Arbitražnog suda u Haagu. U povijesti hvatsko-njemačkih odnosa Hrvati su uvijek bili zakinuti, podložni, tlačeni. U Drugom svjetskom ratu postojali smo ne kao NDH nego kao NjDH, Njemačka Država Hrvatska, u kojoj su nacisti diktirali politiku, zločine, progone Židova, iz koje su uzimali sirovine i radnu snagu... Poslije Drugog svjetskog rata nastavio se uvoz najvitalnije radne snage iz Hrvatske i odnarođivanje stotina tisuća hrvatske djece. Podizali smo Nijemcima spomenike zbog priznanja Hrvatske, premda je sam Kohl rekao da ne treba pretjerivati, jer je njegova vlada bila za Jugoslaviju dok god je bilo šansi da opstane. Iz banaka i tvrtki (Hrvatski telekom itd.) koje su budzašto kupili u Hvatskoj iznose goleme dobiti, i dok su investicijama podignuli gospodarstva nekih tranzicijskih zemalja, nama “naši prijatelji” samo uzimaju. I novac i ponos. Danke, Deutschland!
Lijepo i pametno zbori ministar poljoprivrede Tolušić, ali što to vrijedi uništenim seljacima?
kolonama napuštaju Hrvatsku “svakoga dana”. Pogodnost koja joj je donosila basnoslovnu zaradu bio je do jučer porez koji im je uzimala, a sutra će biti devizne doznake. Tako gospođa Dalić bezočno peruša svoj narod i u njegovo ime idealizira Euopsku uniju u kojoj smo baš u svemu najgori, “svakoga dana”, za što je kriva ona i njezina Vlada. vivši iza sebe vrijeme terora svoje Partije u kojoj je imao vrlo važnu ulogu, i koja se s neistomišljenicima obračunavala uhićenjima, zatvorima i ubojstvima političkih emigranata. SDP-ova odanost demokraciji bila je i ostala samo kopirana odanost Titu, Partiji i njihovim zlima, a po svemu SDP je bio i ostao najnedemokratskija stranka u Hrvatskoj. Ali u esdepeovaca činjenice nikad nisu razbile cement te odanosti, iste i u Bernardića, i u Komadine, i u Mrsića i u Opačićke.