Obrambena vojna vježba, a scenarij – napad na tri države!?
Tako ruska uvježbavanja opisuje brigadni general Martin Herem, načelnik glavnog stožera estonskih oružanih snaga. Zato su NATO-ove snage sada na 200 km do ruske granice
Bila je to, kad čovjek bolje razmisli, scena rijetko viđena na ovim zemljopisnim dužinama još od događaja opisanih u Tolstojevu “Ratu i miru”. Prije otprilike mjesec dana, samo desetak tjedana otkako su prvi francuski vojnici i naoružanje sletjeli u Estoniju, postignuta interoperabilnost među vojnicima triju država koji se uvježbavaju dvjestotinjak kilometara od ruske granice bila je tolika da su estonski vojnici pozivali minobacačku vatru iz francuskih minobacača kroz britanski zapovjedno-operativni centar. – Možda će vam to zvučati vrlo lako dok sjedite ovdje u ovako sterilnom okruženju, ali zapravo je to vrlo kompleksna situacija za savladati nakon samo 11 tjedana od slijetanja, razumijevanja terena i uvježbavanja. Postoje jezične prepreke, razlike u opremi, u našim informacijskim sustavima... Ali vrlo brzo uvježbavamo vrlo visoku interoperabilnost – govori britanski potpukovnik Andrew Ridland, zapovjednik NATO-ove bojne koja je u sklopu novih mjera pojačane prednje prisutnosti Atlantskog saveza raspoređena u Estoniji. Sjedimo u dvorani u vojnoj bazi u gradu Tapa u Estoniji, u zaista “sterilnom” konferencijskom okruženju, no na parkiralištu ispred zgrade čekaju nas manje sterilne scene. Britanski vojnici sa svojom samohodnom haubicom AS-90, Francuzi sa svojim borbenim oklopnim vozilom VBCI i supertenkom Leclerc, na čiju je ubojitu cijev netko nalijepio traku u obliku riječi mušketir...
Nikad istočnije od Njemačke
Tristotinjak kilometara dalje na istoku, s one strane rusko-estonske granice, vojne snage i tehnika koji se gomilaju proteklih godina još su brojniji. U rujnu oružane snage Rusije i Bjelorusije planiraju izvesti veliku vojnu vježbu “Zapad 2017”, još jednu u nizu vježbi za koje Rusi tvrde da su isključivo obrambene prirode, ali čiji scenariji izgledaju kao uvježbavanje okupacije zemalja poput triju baltičkih članica NATO-a. Barem to tako izgleda brigadnom generalu Martinu Heremu, načelniku Glavnog stožera estonskih oružanih snaga. – Sasvim je normalno da vojske održavaju vojne vježbe. Ali ako te vježbe imaju scenarij koji izgleda kao napad na države poput Estonije, Letonije i Litve, onda je to razlog za zabrinutost. Ako Rusi deklarativno kažu da su miroljubivi i da vježbaju obranu svoje zemlje, no ako se uvježbavaju za nešto drugo, kako bismo mi to trebali shvatiti? To je kao da govore da treniraju nogomet, a provode sve vrijeme u boksačkom ringu. Jednostavno nešto čemu ne možete vjerovati – kaže brigadni general Herem. Britanski i francuski vojnici stigli su krajem ožujka u Estoniju, uskoro im se pridružuju i Danci, a svi zajedno čine jednu od četiriju bojni koje se, prema odluci donesenoj na summitu NATO-a u Varšavi u srpnju prošle godine, raspoređuju u Estoniji, Letoniji, Litvi i Poljskoj. Dolazak više od 4000 NATO-ovih vojnika na sjeveroistok saveza poznatiji je kao eFP, što je engleska kratica za pojačanu prednju prisutnost. Uskoro će im se pridružiti i Hrvati: 90 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske trebalo bi sudjelovati u Poljskoj u borbenoj skupini pod vodstvom SAD-a, a još 200 pripadnika u Litvi, u borbenoj skupini pod vodstvom Njemačke. Ono što smo proteklog vikenda vidjeli u Estoniji, gdje je Večernji list bio jedina hrvatska medijska kuća pripuštena u bazu te NATO-ove operacije u gradu Tapa, vidjet ćemo uskoro i u Litvi, samo s Hrvatima u ulozi u kojoj se u Estoniji nalaze Britanci, Francuzi ili Danci. Nije riječ ni o kakvim pripremama za rat. Riječ je o mirnodopskim aktivnostima, no važnima u smislu da trebaju odvratiti sve asertivnije Ruse s druge strane ovih baltičkih granica NATO-saveza, odvratiti od same pomisli da mogu ovdje učiniti nešto slično onome što su učinili u Gruziji 2008. ili Ukrajini od 2014. godine. Dolazak vojnika iz (za sada) 15 država saveznica u tri baltičke saveznice i Poljsku simboličan je jer, do te odluke donesene prije godinu dana u Varšavi, NATO nije imao trajno stacionirane borbene postrojbe na istoku saveza, u bivšim članicama Varšavskog pakta. Nikad istočnije od Njemačke. A sada se to promijenilo. Zbog prijetećeg ponašanja Rusije, NATO je u proteklih nekoliko godina donio odluke koje su više ojačale zajedničku obranu, nego u bilo kojem trenutku od završetka Hladnog rata. – Ne tražimo konfrontaciju, ne želimo novi hladni rat, zapravo želimo dijalog s Rusijom, ali želimo poslati jasnu poruku kako bismo spriječili bilo kakve nesporazume. U NATO-u vrijedi načelo svi za jednog i jedan za sve. To je najbolji način da se spriječi konflikt – izjavio je nedavno glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. – Imamo susjeda koji ne poštuje svoj vlastiti potpis na međunarodnim ugovorima. NATO-ove borbene skupine spremne su za borbu i uvježbavat će se i operirati zajedno s nacionalnim oružanim snagama Estonije i drugih zemalja u kojima je pokrenut eFP – kaže predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid, koja nas je primila u svojoj predsjedničkoj palači u Tallinnu dva dana prije našeg posjeta bazi u Tapi. Ne bojimo se Rusije, rekla nam je predsjednica Estonije.
Učinak odvraćanja
Ali oprez, ako već ne strah, nije neutemeljen. Ukupno gledajući, NATO je moćniji od Rusije, ali na ovom je prostoru najtanji. Hipotetska simulacija ruskog napada na tri baltičke države, koju je izradio američki institut Rand Corporation, upozorava da bi Rusi mogli u roku od najviše 60 sati osvojiti Rigu, Vilnius i Tallinn. I to tako što bi pregazili prostor od samo sedamdesetak kilometara granice između Poljske i Litve. Dvije ceste i jedna željeznička pruga sve je što spaja Poljsku s Litvom, a onda i dalje s Letonijom i Estonijom – tu su saveznici najtanji i okruženi ruskim teritorijem Kalinjingrada i Bjelorusijom. Stacioniranje stalnih postrojbi u kojima se rotiraju članice NATO-a sjeverno i južno od tog najtanjeg dijela saveza ima učinak odvraćanja Rusije jer su ulozi znatno veći ako se Rusija drzne okružiti britanske, francuske, američke, njemačke i druge vojnike, a ne samo estonske, letonske ili litavske. U tome je simbolika i u tome je učinak odvraćanja. Ali ako pitate estonskog zapovjednika, ovo što nam pokazuju on i njegovi kolege časnici iz Velike Britanije i Francuske nije samo simbolika. – Ovo nije samo poruka. Nije samo lijepa slika. Ovo je borbena skupina. Stvarna vojna sila – kaže brigadni general Martin Herem. I ta multinacionalna bojna nije sama, uklopljena je u estonske oružane snage koje imaju oko 7000 profesionalnih vojnika i