Moji će Glembajevi imati muzičku notu, ali nije to mjuzikl

Nije to mjuzikl, ali da, predstava će imati muzičku notu. Nećemo imati ni izrazito brechtijanski pristup glumi i pjevanju, ali dugo sam već sklon glazbenom pomaku. Rusi imaju i mjuzikl Zločin i kazna, a i ja sam radio Zločin i kaznu s podosta pjevanja u Gavelli. Tako će i u dubrovačkim Glembajevima, koji malom krležološkom prilagodbom idu i k prozi o Glembajevima, pogotovo u glazbenom pristupu biti oslonjeni na misli i vizije glavnog protagonista Leonea. Naravno, ima u toj drami i puno mrtvih lica. Tu je stara ubogarka Rupertova pod kočijom; Canjegova u skoku s prozora; Rupert Josip u nesreći s novogradnje; Irena Danielli-Basilides koja se otrovala u kupaonici; Alice koja se utapa na Kupi; Skomrak, dijarist koji se objesio; Varaždinski Glembay s krvavim nožem, pa, uz ostala licā iz obiteljske genealogije s portreta i stara Bárbóczyjeva, plave krvi u rodoslovlju Glembajevih – prva.

I mrtva će lica dobiti svoj glas?

Postojat će kor mrtvih dušā, koji je i kor koji inscenira Leoneove misli. U podjeli su i svi oni koje je pisac predvidio. Imam i uvertirsku nadopunu prvog čina, a koju je Krleža nadodao 1966. Uveo sam i druga tematiziranja koja nisu samo na nivou socijale i tematike novčarsko kapitalističkog zgrtanja bogatstva. Može biti da je Krleža u doba praizvedbe i postao vrhom hrvatske književnosti upravo i zbog toga. Raša je Plaović, prvi Leone koji je nakon Dujšina igrao