Nakon Jesus and Mary Chain u Ljubljanu dolaze još jedni predvodnici iz 80-ih: Pixies
Američki Pixies ponovno sviraju i iduću srijedu 12. srpnja dolaze na ljubljanske Križanke, do kuda će zasigurno potegnuti i dovoljan (b)roj poklonika iz Hrvatske. Zadnji put gledali smo ih 2014. na zagrebačkom INmusicu, kao i na prvom 2006., ali još je važnije da smo ih prvi put vidjeli 1989. u Kulušiću, na jednom od najznačajnijih inozemnih gostovanja s kraja osamdesetih. Tada su došli u naponu prvobitne akumulacije kreativnog kapitala, a do dana današnjeg ostali su jedan od najvažnijih rock-sastava na planetu. Oni sami rekli bi „planetu zvuka“, kako im se zove i jedan album, a taj planet zadnjih godina opet funkcionira besprijekorno.
Klanja im se cijeli svijet
Dapače, kad sam ih 2013. gledao u legendarnoj pariškoj dvorani Olympia, ponovo sam se uvjerio koliko njihov samostalni nastup, za razliku od festivalskih, nosi ne samo dulju minutažu svirke nego i cjeloviti program jednog od – ponovimo – najutjecajnijih rock-bendova koji su svirali i hodali planetom. Te iste godine, Deezer, francuska tvrtka koja je tada ušla i na hrvatsko tržište, pobrinula se (platila im) za streaming koncerta u Olympiji, koji je nakon toga postao vlasništvo mnogih. Takvi su Pixies danas; veliki bend koji vole i publika i velike kompanije. Prošli tjedan u Ljubljani sam gledao koncert legendarne britanske grupe The Jesus and Mary Chain, suvremenike Pixiesa, čiju pjesmu „Head On“Franck Black (ili Black Francis) i Pixies u svom repertoaru imaju još od konca osamdesetih. Bez Pixies ne bi bilo mnogih, od Nirvane, Radioheada, Blura i drugih, koji iznose javne hvalospjeve sastavu koji je utjecao na njih. Pixies su uz The Replacements i Hüsker Dü najvažnije ime tadašnjeg američkog rocka, izravno odgovorni za povratak gitarističkog rukopisa u novi pop-mainstream osamdesetih, dolazak grungea i procvat nezavisne scene devedesetih koja je, kako znamo, postala srednja struja koju danas svi slušamo. Od Bowieja do Nirvane, svi su navodili Pixies kao svoj omiljeni bend. S pravom; pogledajte njihov prvi DVD u kojem o utjecaju Pixiesa govore Bono, Bowie, PJ Harvey, Badly Drawn Boy, Radiohead, Blur i drugi. David Bowie, uvijek jednom nogom i uhom u budućnosti, podržavao ih je i hvalio kad su počinjali i utjecali na njegovu odluku da 1989. oformi Tin Machine, vrati se zanimljivijoj glazbi i prekine s kičem osamdesetih. Pixies su prvaci pop-kulture, „Beatlesi osamdesetih“, s novim pjesmama na repertoaru i starim biserima na lageru ozbiljnih sviračkih i kompozitorskih majstorija. Mnogi su tragedizirali da nakon odlaska basistice Kim Deal to možda više nije to, ali ne brinite se, jest itekako. Znajući koliko su i kako drugi mijenjali postave, Kim Shattuck odlično je srasla s bendom, ne samo svirkom i po- zadinskim vokalima na EP-ima i albumu „Indie Cindy“iz 2014., nego je i izgledom i ponašanjem na pozornici djelovala odlično. Paz Lenchantin, nova, treća basistica koja se pridružila na aktualnom albumu „Head Carrier“čak je i dala ideju za pjesmu „All I Think About Now“posvećenu neprežaljenoj Kim Deal i napisala glazbu, a Black Francis tekst. Joey Santiago, Dave Lovering i Black Francis tu su od početka pa dileme nema; rodonačelnici modernog alternativnog rocka imaju iza sebe ozbiljnu kilometražu u nogama i rukama, a kad se potrude, dostižu dodatno ubrzanje. Predivan pop-udar besprijekornih melodija, svirke, orkestriranih gitara i inventivne pjesme koje ostaju, pa još i dulji koncert nego prethodnih godina, govore da Pixies ozbiljno uživaju u klanjanju cijelog svijeta. Zasluženo, jer povratak Pixiesa nije vrćenje prošlog filma, nego je s novim albumima uzbudljiva rekapitulacija i trijumf glazbe zbog koje je rock preživio osamdesete. Noviji koncerti Pixiesa miješaju dvije vrste materijala; prijemčivije pjesme i zakulisne bravure koje kompozitorski i svirkom vode na neki čudniji planet zvuka. Četverominutne operetne minijature svemirske tematike, ali s ovozemaljskom bukom kao naukom, s melodijama za rezanje žila, specijalnost su Pixiesa. U paru sa Santiagom – jednim od onih ključnih rock-gitarista – Frank Black odgovoran je za baražnu vatru koja se zna podići na razinu ekstremno glasnih povratničkih nastupa My Bloody Valentine.
Fatalan utjecaj
Fatalan trag utjecaja koji su Pixies ostavili iza sebe usporediv je s onime od Velvet Underground , MC5 ili Joy Division. No, mimo svih povijesnih važnosti i danas je jasna autorska snaga i sviračka nezaustavljivost benda koji, za razliku od mnogih povratnika, ne zvuči nimalo naftalinski ili nostalgičarski. Pjesme koje zvuče kao igre bez granica, koncentrat melodičnog popa pomiješanog s gitarističkom baražnom vatrom i pomaknutim tekstualnim dosjetkama, odlike su koje i danas djeluju prosvjetiteljski. Pixies danas nisu početnici koji na koncertni teren ulijeću zajapureni, ali niti danas ne zvuče konvencionalno. Dapače, pored klasika i pjesama sa zadnjih izdanja „Indie Cindy“i „Head Carrier“repertoar koncerta nemoguće je predvidjeti jer imaju uvježbanih oko 90 pjesama. A imaju i odakle birati.
Od Bowieja do Nirvane, Bona iz U2, PJ Harvey, Radioheada i drugih, svi su navodili Pixies kao svoj omiljeni bend