Odjeća za plažu nije i za grad, drastične kazne nisu rješenje
Renata Rašović: u turističkoj zemlji mrski su nam goli turisti, ali ne i njihov novac
Novi hvarski gradonačelnik Rikardo Novak, nezavisni, već je u svojoj kampanji govorio da će uvesti reda u partijanerski turizam Šetnja Hvarom u kupaćem kostimu od proteklog vikenda košta 600 eura. Kratke hlače i suknja, bez majice, prekršaji su “teški” 500 eura. Žene u takvoj kombinaciji neće spasiti ni gornji dio badića. Za jelo i piće na javnim površinama globa je 700 eura, a tolika je kazna i za izležavanje na hvarskim ulicama. Upozoravajuće ploče s pozivom na ćudoredno ponašanje i porukom “Štedite svoj novac i uživajte na Hvaru”, tamošnje goste dočekuju od prošlog vikenda i još se ne zna je li koja i naplaćena. Inače, Hvar nije prvi, otprije nekoliko godina s golotinjom i pijenjem alkohola na javnim mjestima kaznama od 500 kuna bori se Novalja. Lani se, recimo, pridružio i Dubrovnik u kojem šetnja Stradunom nedolično odjevene goste stoji tisuću kuna. Hvar je, međutim, prvi po drakonskim iznosima. Novi hvarski gradonačelnik Rikardo Novak, koji je pobijedio kao nezavisni kandidat, već je u svojoj kampanji govorio da će uvesti reda u partijanerski turizam. Domaćinima je dozlogrdila razularena mlađarija koja, ističe gradonačelnik, u Hvaru “povraća, urinira i spava na gradskim površinama”. Svatko, pak, tko je u ranim jutarnjim satima prošao hvarskom rivom vidio je i gore; dezorijentirane, onesviještene, izranjavane, gole, pa čak i seksom zabavljene mlade ljude. Jučer nam se prvi čovjek Hvara nije javljao, ali u sličnoj je situaciji kao gradonačelnik Novalje, koji je nedavno protiv “barbarizma i nekulture” mladih stranaca javno zavapio. Policija i Zakon o javnom redu – u kojem su kazne, usput rečeno, još izražene u njemačkim markama?! – očito nisu dovoljna brana. No, gdje je granica onoga što samo turističko mjesto treba zabranjivati? Je li kupaći kostim zaista grijeh ravan prolasku kroz crveno svjetlo? I to samo onda kad se nesavjesnom vozaču napiše kazna. Naime, taj isti vozač može se provući i s dvije tisuće kuna, što je tisuću i pol manje nego šetnja hvarskom rivom bez majice?! Kada plati i punu kaznu od 5000 kuna, još uvijek će proći bolje nego kad pretjera s alkoholom na hvarskoj rivi...
“Red treba postojati”
– Ne znam baš je li iznos hvarskih kazni ekvivalent samom prekršaju... Čini se da to onima koji su takve kazne propisali nije velik novac... Mimo toga, red treba postojati, turisti bi se ipak morali znati pristojno ponašati. Uostalom, ne može se biti toliki oportunist i dopustiti sve radi novca – ocjenjuje marketinški stručnjak Boris Malešević. – Kazne za takve stvari su i odraz mentaliteta lo- kalne zajednice, koje onda tako kroje stupanj čednosti u svome mjestu. Neke sredine imaju viši prag tolerancije, neke niži, ali ostaje činjenica da ima i drugih turističkih zemalja u kojima ne možete hodati ulicom u kratkoj suknjici i grudnjaku. Osim toga, Hrvatska se ne brendira u turizmu kao zemlja potpunih sloboda, zar ne! U tom svjetlu, takvi su potezi O.K. – smatra Malešević. Ni prvi čovjek domaćeg turizma Gari Cappelli ne prigovara strogoći prema nepristojnim gostima, a ne želi se ni miješati u lokalne odluke. – Svaka destinacija sama određuje kakav turizam želi; obiteljski, luksuzni, zabavni i sl., a sukladno tome jedinice lokalne samouprave kreiraju turističku politiku i pravila ponašanja te ostala prava i obveze lokalnog stanovništva i turista na tom području. Svakako da pravila moraju biti u skladu s Ustavom i zakonima, čega se lokalne samouprave, vjerujem, i pridržavaju – kaže Cappelli. – Naravno da su svi turisti dobrodošli u Hrvatsku, ali se svi u Hrvatskoj trebaju i pridržavati zakona i pravila – politički na vruću ljetnu temu odgovara ministar Cappelli.
Propuštene prilike
Nakon što se pojavila vijest o kaznama na Hvaru, javnost se na društvenim mrežama oštro dijeli i ne bira riječi. Jedni razumiju muku domaćih s pijanim i raskalašenim gostima, a drugi je ironiziraju pa pitaju žele li jadranski domaćini za goste samo časne sestre i svećenike. Ni poznatoj psihologinji Mirjani Krizmanić kazne nisu simpatične. – Fala dragom Bogu da sam dovoljno stara da ne budem u prilici tako grozno pogriješiti – smiješeći se kaže naša psihologinja. – Jesam za granice, naravno da nije pristojno doći na ručak, večeru ili u muzej u bikiniju. To mi smeta više iz estetskih razloga, nego iz neke čednosti. Nekih slika je pristojno poštedjeti ljude oko sebe. Ne može se ni biti gol tamo gdje to nije predviđeno. Ali, 500 eura zato što je netko na moru, usred ljeta, u kupaćem kostimu? Ili bez majice?!? To može smetati samo crkvenim strukturama... – smatra naša sugovornica, koja kaže da bi za ekstremne slučajeve i kazna od 50 eura bila dovoljna. – I to samo ako se gosta prvo upozori. Eto prilike da se zaposli nezaposlene... No, mnoge su prilike u turizmu propuštene, pa i ona da se predvidi kako će noćni klubovi i njihova popularizacija brzo dovesti do pijanih, razularenih noći. To se zove stihija, koju sad nitko ne želi pod svojim prozorima, a koja je i na Hvaru rastjerala obiteljske goste.
Je li kupaći kostim doista grijeh ravan prolasku kroz crveno svjetlo? Kazne za golotinju već je uveo gradonačelnik Novalje, a od lani su na snazi i u Dubrovniku