Hoće li Modrić igrati bude li osuđen “u ime RH”?

Čim je Mamić posramio izbornika i HNS, prozvani su shvatili razmjere problema pa je Ante Čačić zaključio da je dio medija i javnosti sklon “uspješne ljude nagaziti”. Doduše, to u zemljama vladavine prava nazivaju “jednakošću pred zakonom”. Iskusio je to u

Bilo je to vrijeme hrvatskog buđenja, ali iako još od školskih sati povijesti imam odbojnost prema datumima, zapamtio sam taj kolovoški dan 1990. po nečemu sasvim osobnom, čega sam se sjetio i onoga dana kad je Zdravko Mamić novinarima rekao: “Pa gadovi i bando koji olako prljate ime Modrić, prestanite to činiti, neka vam Bog oprosti, ne znate što činite”. Dakle, tog sam dana 1990. postao dio reprezentacije Večernjeg lista ili što bi Mamić rekao član novinarske bande. Do tada sam se javljao na dežurni telefon. Ali, tog dana poslan sam na prvi zadatak izvan redakcije, banalan, ali za mene poseban. Radilo se o lakšoj nesreći na cesti prema Velikoj Gorici gdje se prevrnuo kamion pun gajbi piva. Bio sam ponosan što mi je urednik dao povjerenje da “zaigram”, a ne nekom od iskusnih novinara slavne večernjakove “crne kronike”. Sutradan su u novinama prvi put bili moji inicijali ispod “potpisa pod sliku”, te najkraće novinarske forme koja se meni tada doimala kao da sam napisao reportažu. “To je to”, tog sam dana konačno postao novinar. I od tada se ništa nije promijenilo u pristupu, pa i danas poput većine kolega jednako

U korist Luke Modrića, Zdravka Mamića, nogometa i vladavine prava bilo bi dobro da se svi u HNS-u drže Šimunićeve dokazne metode po kojoj svi trebaju šutjeti o Modriću

tražim odgovore na pet najvažnijih novinarskih pitanja tko, što, kada, kako i zašto. Svatko ima takav neki svoj dan koji puno govori o nama. Uostalom, tako se po Marquezu, i pukovnik Aureliano Buendia mnogo godina kasnije pred strojem za strijeljanje morao sjetiti onoga davnoga popodneva kad ga je otac poveo u Macondo da upozna led. Stoga, poput mnogih nisam se mogao načuditi tomu što se kapetan Luka Modrić mnogo godina kasnije pred sudskim vijećem u Osijeku nije mogao sjetiti kad je prvi put zaigrao za hrvatsku reprezentaciju. Ako to nije bilo glumljeno, a Modrić nema taj talent poput recimo “hollywoodskog oskarovca” Marija Mandžukića, to onda objašnjava kako je mogao zaboraviti i neke njemu očito ne tako važne detalje kod potpisivanja milijunskih ugovora i aneksa. Ali, kako onda objasniti da se netko tko se ne može sjetiti debija za reprezentaciju, savršeno sjeća što jest, a što nije rekao prije dvije godine uskočkim tužiteljima. Uz to što je osobno i potpisao zapisnik sa spornom izjavom. Jedino suvislo objašnjenje dao je Mamić rekavši da su u Uskoku Modriću “jednostavno uvalili jednu rečenicu koju on nikad nije rekao”. Dok se Mamić ima pravo braniti kako god želi, to se braneći Modrića ipak nitko nije usudio ponoviti za državne odvjetnike koji također igraju za Hrvatsku, ali samo za sitne pare, u jednoj od najvažnijih glavnih stvari u državi. Očigledno, unatoč svemu što su Mamić i HNS rekli braneći Modrića, treba postaviti i to pitanje koje visi u zraku: Ima li ikakve šanse da Luka Modrić više ikad zaigra za reprezentaciju Hrvatske ukoliko “u ime Republike Hrvatske” bude osuđen za lažno svjedočenje? Tim više što smo odgovor i prije nego je pitanje postavljeno, očigledno s određenim ciljem, već dobili. Dao ga je naslutiti sam Modrić u svojoj izjavi španjolskoj Marci stavljajući pod upitnik svoje reprezentativne nastupe, a definitivno ga je uobličio njegov, kako to Zdravko Mamić sam za sebe kaže “mama i tata”, kad je kampanju za obranu Modrićeva svjedočenja poveo riječima: “Pa zar treba najbolji igrač u povijesti reći zbogom reprezentaciji da bi netko stao u njegovu obranu?”. Takvo što s nužnim izmjenama nije svojedobno izrečeno čak ni za haških dana generala Ante Gotovine, a što se medija tiče, podrazumijevalo se tada da oni ispunjavaju javnu ulogu. Čim je Mamić, braneći i sebe, javno posramio izbornika, HNS i reprezentativce, prozvani su shvatili razmjere problema pa je Ante Čačić nahvalivši Modrićev integritet i poštenje zaključio da je dio medija i javnosti sklon “uspješne ljude nagaziti”. Doduše, to u zemljama vladavine prava nazivaju “jednakošću pred zakonom”. Iskusio je to i Lionel Messi, navodno i Cristiano Ronaldo a prema pisanju El Munda i sam Modrić je navodno pod istragom zbog utaje poreza. Prošlo je šest mjeseci, ali čak ni Mamić nije tretirao španjolske medije kao hrvatske, a niti je igrače i upravu Reala pitao treba li im Modrić reći zbogom da bi stali u obranu njegova poštenja. I HNS o tomu šuti, ali su zabrinuti zbog “medijske hajke na našega kapetana” u čiju “vjerodostojnost, iskrenost i poštenje” u potpunosti vjeruju te ne sumnjaju da Modrića zanima samo istina. Naročito kad je riječ o poslovima njegovog “mame i tate”. Ipak najdojmljiviji je Josip Šimunić koji je ustvrdio kako to što su svi šutjeli o Modriću dok ih Mamić nije prozvao “samo dokaz da znaju da je ispravan i čist”. I bilo bi najbolje da se toga stava svi u HNS-u drže u korist Modrića, Mamića, nogometa i vladavine prava.