Komentator mora biti nenametljiv i strastven
Za vrijeme Wimbledona dnevno se nudi 50 sati tenisa, a Sportklub uz Wimbledon prenosi sve najvažnije turnire osim preostala tri Grand Slama
Četiri su Grand Slam turnira, ali samo jedan je Wimbledon. Mićo Dušanović, HRT-ov komentator, imao je priliku pratiti mitsku karijeru Gorana Ivaniševića sa završnim činom – krunidbom u Wimbledonu. Osim njega, kao najdugovječniji komentator bijelog sporta na sceni je svakako Goran Stojanović (47), koji danas radi na Sportklub televiziji. U novinarskom smislu prohodao je na Radio Ciboni, gdje je naučio zanat, ali iskreno će reći da je uvijek znao što će raditi u životu. – Moji dječački snovi vezani su uz sportsko novinarstvo. Pisao sam i pričao, ali prije svega poštovao i ljubio sport. I na samim počecima jako puno učio od starijih kolega, posebno od Nevena Bertičevića, nenadmašnog pisca, ali i poznavatelja sporta. Košarka i tenis moje su sportske ljubavi, a upravo je o njima pisao Neven – kaže nam Goran. Počeo je 1992. raditi u novinarstvu, bez interneta i mobitela. – Tada su vlastiti zapisi, Sportske novosti kao izvor informacija te usmena predaja starijih kolega bile jedina mogućnost. I upravo kroz razgovore s njima i sportašima najviše sam naučio. Na prvom prvenstvu Hrvatske 1992. bio je šef press centra. I tamo je upoznao Ivaniševića. – Tada je krenuo program na Radio Ciboni, tada sam napravio prvi razgovor s Goranom, s kojim sam u poslu dosta surađivao, te se veselio njegovim uspjesima i žalostio u porazima. No, u to vrijeme moram naglasiti koliko su Iva Majoli i Goran Ivanišević bili profesionalni, javljali su nam se u eter kada god je to bilo moguće. Prvi prijenos na malim ekranima imao je u Sportklubu 2007. kada je radio svoj prvi teniski turnir, onaj znameniti pariški u Bercyju. Voli baš svaki teniski prijenos, svaki turnir, ali u tenis se zaljubio gledajući Wimbledon. – Uvijek je bio poseban, te priče, mitski mečevi, u jednom sportu to je vrh. I danas, kada me sve teže sportski očarati i uzbuditi, posebno se osjećam kada prenosim Wimbledon. I tako je od 2008. do danas. Najprije smo prenosili mečeve na jednom programu, sada ih možete gledati na svih šest programa Sportkluba. Što po vama jedan kompletan sportski komentator mora imati? – Svaki novinar mora imati strast. Jer to nije posao, to je način života. Ako me pitate o komentiranju, sebe doživljavam kao servis gledatelju, trudim se biti ugodan, nenametljiv, informiran. Volim kada publika osjeti emociju kod komentatora jer zašto ne otkriti glasom fascinaciju kada Federer na terenu reketom ispisuje najljepše trenutke bijelog sporta. Dnevno se za vrijeme Wimbledona nudi 50 sati tenisa, a Sportklub uz Wimbledon prenosi sve najvažnije teniske turnire osim preostala tri Grand Slama.