O Stepnicu ostaju razlike između SPC i HBK

Glede djelovanja kardinala Stepinca, “tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita”, stoji u priopćenju ureda za tisak Svete Stolice na koncu jednogodišnjeg rada mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Srpske pravoslavne crkve (SPC) koja je analizirala lik zagrebačkog nadbiskupa od konca Prvog svjetskog rata do njegove smrti 1960. Unaprijed se znalo da SPC neće promjeniti svoje stajalište o Stepincu kao “suradniku ustaškog režima”. Pa je li bilo potrebno uspostaviti komisiju? Je, jer radilo se u, kako su kazali, srdačnom ozračju, u kojem su, s punom slobodom izražavanja mogli pristupiti zajedničkom razmatranju života kardinala Stepinca. Evo, već je to veliki uspjeh. Posljednji vatikanski sastanak (12. i 13. srpnja 2017.) započeo je zajedničkim odlaskom na grob sv. Petra u istoimenoj katedrali. A, završen je zajedničkim odlaskom na razgovor s državnim tajnikom kardinalom Parolinom. Prvi sastanak u Rimu prije točno godinu dana održan je izvan Vatikana, a ovaj posljenji unutar vatikanskih zidina u Domu

Santa Marta u kojem prebiva papa Franjo. I to pokazuje kako je ozračje nastalo u tih godinu dana. Počelo se sa skepsom, a završilo se izjavom kako je njihov rad “omogućio bolje razumijevanje povijesti”, te kako se “moglo osvijetliti život i službu jednog uglednoga katoličkog Pastira u osobito teškom povijesnom razdoblju”. Istaknuta je velikodušnost pape Franje koji je dobrohotno prihvatio molbu patrijarha SPC-a Irineja, i odlučio je ustanoviti komisiju. A, za razliku od mišljenja i mnogih kritičara unutar hrvatske katoličke zajednice koji su tvrdili kako Papa pušta pravoslavcima odlučivanje o Stepincu, da su članovi komisije “od početka bili svjesni da je postupak kanonizacije Stepinca u isključivoj mjerodavnosti Pape”, te kako svaka Crkva ima vlastite kriterije za postupak kanonizacije. Zapravo “različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još su uvijek predmet različitih tumačenja”, kako su priopćili, ali takvi sastanci služe upravo da se različita tumačenja istih događaja što je moguće više susretnu. To je dobro za buduće odnose i to je ono što je htio papa Franjo.