VULKANOVA TJESTENINA ZA POHOTNU VENERU
Rimljani su posebnu pozornost posvećivali pripremi tjestenine i nazvali su je “laganon”, od čega je nastao današnji naziv lazanje
Rimski brat grčkoga boga kovačije i vulkana, snažnog hromog Hefesta, zvan Vulkan, prvi je, kažu, otkrio kako se priprema tjestenina, premda ih ima koji tvrde da je to umijeće naučio od svog helenskog brace Hefesta, budući da su i Grci pripremali vrstu tijesta koje su kasnije rezali u trake i omatali oko drvenog štapa. Bilo kako bilo, Grci i Rimljani tu vrstu tjestenine nazivali su laganon i kuhali je u vreloj vodi, miješali s raznim umacima, a često bi je jednostavno zapekli u pećnicama. Ipak, častohlepni i nakazni Vulkan se često hvalio pred svojom nevjernom ženom Venerom da je tjestenina njegov izum, a budući da je obožavala jela koja joj je pripremao od umiješanog brašna, soli, vode, ponekad i jaja, puštala je da se pred njom hvasta ma koliko njegova priča bila neuvjerljiva. Ipak, kada se zaljubila u rimskog boga rata Marsa, od njegove ljutnje proradili su svi vulkani, pa se Venera toliko preplašila da će je ljubomorni Vulkan za osvetu utopiti u lavi, da se vratila u postelju svome mužu i molila ga da joj oprosti nevjeru. Budući da joj to nije bilo prvi put, jer ga je varala gdje god je stigla, a kako je pri tome bio i kratke pameti i pamćenja, Vulkan joj je oprostio i uskoro zaboravio ljubavnu pustolovinu svoje žene. Vulkani su prestali rigati lavu i život je opet krenuo spokojnim putem, kao da se ništa nije dogodilo. A bog kovač je po cijele dane kovao mačeve, štitove i oklope za sve bogove tako da nije imao vremena pratiti svoju nevjernu ženu. No kako se često radilo o običnim smrtnicima, oni su šutjeli u strahu od Venere koja im je priprijetila najstrašnijim kaznama ako samo zauste da im se podala najljepša od svih žena i božanskih stvorenja. Pa se tako jedne noći izmorena Venera opet vratila svome mužu, a kako je njezin ljubavnik, neki nemušti jado iz Lacija, nije uspio zadovoljiti koliko god veliko bilo njegovo udo, ona onako ljutita obrecne se na Vulkana, kao da je on kriv što je ostala nezadovoljena. – Upotrijebi malo mašte, mužu, pa gdje se sakrilo tvoje znanje. Stalno me kljukaš ovim laganonima kao da sam prasica. Izmisli nešto bolje! I dade se, pobojavši se da bi ga Venera mogla opet napustiti, dobrodušni Vulkan odmah na posao i padne mu na um da svoja tijesta više ne izrezuje u trake već da ih pravokutnik po pravokutnik slaže u redove i svakoga posebno začini umakom. Pa je još na kraju na sve dodao smrvljenog sira, položio u svoju uvijek vruću kovačku peć i zapekao. Zamirisalo je zanosno po božanskom domu i hirovita Venera utažila je svoju glad, presretna što joj je muž opet posvetio jedno jelo, pa mu se poslije večere podala, a on ju je zadovoljio nekoliko puta, tako da je zaspala sita i namirene strasti. Rimljani su stoga posebnu pažnju posvećivali kad su pripremali tijesta kako ih je podučio bog kovač Vulkan, a one složene pravokutnike od tijesta prošarane raznim mesnim, povrtnim i ribljim umacima, nazvali su, kako navodi mudri i slavni Apicije u svom „Kuharskom umijeću carskog Rima lagana, od čega je i nastao naziv lazanje. Onako spojene umacima, složene jedne na druge, stoga i danas podsjećaju na svoga tvorca kovača Vulkana, kao i na ljubavne pustolovine njegove nevjerne žene Venere, polegnute u postelji pod svojim ljubavnikom kao lazanja na lazanju.
Vulkan se odmah dao na posao i padne mu na um da svoja tijesta više ne izrezuje u trake, već da ih pravokutnik po pravokutnik slaže u redove i svakoga posebno začinja umakom