Kako je matematika razotkrila izdajnike obrazovanja?

Izašli su podaci o rezultatima učenika, na državnoj maturi u ljetnom roku, ove školske godine, po nastavnim predmetima, na višoj i nižoj razini. Rezultati su jako loši, u prosjeku, općenito i po pojedinim nastavnim predmetima, naročito u matematici, na obje razine. Još uvijek se “buba” uči napamet i to samo pred ispit znanja, čak i matematika. Učenik dobije 30-tak zadataka za vježbu od kojih će deset biti na ispitu, u provjeri znanja. Te zadatke netko riješi i onda, uglavnom nastane štreberaja, bez uključivanja mozga. Nekada sam povremeno davala instrukcije iz matematike i pokušavala učenika naučiti, kako da samostalno rješava zadatke, a ne da ponavljanjem “usvoji” algoritam. Malo tko danas tako hoće “učiti” matematiku. Ne zanima ih teorija iz koje izlaze formule, pri čemu se razvija matematičko mišljenje, logičko zaključivanje, stvaranje asocijacija između poznatih i novih sadržaja, gdje se ulazi u srž problema, već samo rješavanje “običnih” zadatka. Od matematičkih problema bježe – “ja to ne znam, ja to ne mogu, ne želim se time opterećivati, za dvojku mi je dosta malo, imam kalkulator… Halo??? Kalkulator! Kalkulator nema mozak, a ovdje treba mozak koji misli, zaključuje, povezuje, procjenjuje i zna provjeriti rješenje. Kalkulator je samo pomoćno sredstvo kad si shvatio zadatak i želiš ga brže riješiti. Neki “majstori” su mi pokazali kako kalkulatorom “otkrivaju” ponuđena rješenja, na ispitu. “Isprobavaju” uvrštavanjem tih rješenja u zadatak, tamo gdje “paše”, to rješenje zaokruže. To donosi bod i tako bod po bod dobije se dvojka. Kome mi to lažemo, a uz put se još i zgražamo nad tim? Zar su tako sakupljeni bodovi dovoljni za prolaz? O ovome je potrebna dubinska analiza, jer nije svejedno čime je ta dvojka potkrepljena. Da zaključim: Djeca na jedan način uče, ako uopće uče, a na drugi način ih se ispituje. Rezultati ispita su odgovor na to. Onaj zadatak što iskače na svim portalima i o njemu se govori u mnogim medijima, dobar učenik 7. razreda osnovne škole zna riješiti, a bolji učenik u 6. razredu. To se može procijeniti “odokativno” ako se ušlo u bit omjera i razmjera i shvatilo zavisnost pojedinih veličina, koje se javljaju u problem. što je nužno u nastavi fizike i kemije, zapravo svuda, jer se radi o logičkom zaključivanju. Govori se o nacionalnoj izdaji. Točno je to. Samo što tu takvu izdaju ne treba tražiti u školama, nego u Saboru i Vladi, u proteklih četvrt stoljeća. Sa Strategijom obrazovanja i kurikulima se neki odgovorni, na najvišoj razini, već godinama “loptaju”, isključivo iz političkih i stranačkih razloga. Čini se da je od presudne važnosti tko je Strategiju obrazovanja osmislio, konfigurirao, napisao i pripremio za eksperimentalno provođenje, a ne njezini ciljevi i sadržaji. Jedina svjetla točka u tome je sada nova ministrica obrazovanja, koja obećava, zbog mnogo čega, samo bi se trebala emancipirati i ohrabriti, koristiti svoje znanje, sposobnosti i vještine, koje su evidentne, formirati multidisciplinarni stručni tim, u kojem bi trebali biti zastupljeni svi sudionici odgojno obrazovnog procesa, od učenika, učitelja, profesora i znanstvenika, bez političkog uplitanja, s bilo koje strane, pa i Crkve, naročito ne pojedinih interesnih skupina i “agencija”, čiji svjetonazor i filozofija nas guraju u mračni Srednji vijek.