Psiha je u finalima presudna
Tucku ne želi otkriti tajnu pobjeđivanja u finalima, ali kaže kako nije sve u snazi
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ODJEL ZA MATEMATIKU raspisuje NATJEČAJ Hrvatska vaterpolska reprezentacija otputovala je na Svjetsko prvenstvo u Budimpeštu, a Rudić kaže kako će imati ključnu ulogu. Anton Filić Ratko Rudić (69), najtrofejniji vaterpolski izbornik koji je samo s Hrvatskom osvojio deset medalja na velikim natjecanjima, ne može mirovati. Nakon epizode s vođenjem brazilske reprezentacije, ne kani se više baviti trenerskim poslom, ali njegovo je iskustvo toliko bogato i dragocjeno da ga svi žele. Član je Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza a odnedavno i član Upravnog odbora splitskog Jadrana zadužen, naravno, za struku. O tom novom angažmanu, Rudić kaže:
Jadran vratiti na staze slave
– Pridružio sam se ljudima koji žele vratiti taj splitski klub na staze stare slave. Jadran će 2020. proslaviti 100. obljetnicu postojanja i do tada bi se klub trebao stabilizirati u svim segmentima. Ja sam prije svega zadužen za organiziranje stručnog rada. To je za mene novi izazov – napominje Rudić s odmora u Zadru. Novi trener je Ivan Asić, doveli ste reprezentativnog sidraša Ivana Krapića, hoće li biti još pojačanja? – To će znatno ovisiti o financijskoj situaciji. No, imat ćemo solidnu momčad koja će sudjelovati u Eurokupu (bivšem Kupu Lena, nap. a.) kako bi mladi igrači dobili i što više međunarodnog iskustva. A kako vidite hrvatsku reprezentaciju? – Bio sam s njom na pripremama u Americi i mogu reći da su igrači marljivo radili i dobro igrali. Šteta što je došlo do te ozljede Sukna, ali takve se stvari događaju. Ipak, priznat ćete, ozljeda je pomalo bizarna. Ozlijeđen je vrh prsta, nije slomljena kost, nego je puknula tetiva. I sve to na treningu... – Vaterpolo je sport kontakta i do ozljede može doći bilo kad. No, Sandrova ozljeda ne izgleda mi tako strašno i nadam se da će igrati u Budimpešti. Zadovoljava li vas bronca sa završnog turnira Svjetske lige u Ruzi? – Jako smo dobro igrali u svim utakmicama, u polufinalu s Italijom također. Trebali smo igrati u finalu, ali u sportu su uvijek moguće i neočekivane pogreške. No, naša je reprezentacija dobra, pogotovo dobro igra u obrani. Što možemo očekivati od naše vrste na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti? – Mislim da će hrvatska reprezentacija igrati značajnu ulogu u Budimpešti. Momčad je sastavljena od odličnih igrača i ima velik potencijal. Puno će toga ovisiti o tome hoće li Sukno moći igrati. Doduše, ako i zaigra on vjerojatno neće moći pružiti 100 posto svojih mogućnosti. No, vidjelo se da i bez njega imamo jaku momčad. Što bi ovo prvenstvo moglo donijeti novoga? – Prva je godina nakon Olimpijskih igara, pomlađeni su sastavi, došli su novi treneri. S jedne strane tražit će se pravci za sljedeće OI, s druge je tu i borba za plasman. Osim već tradicionalnih favorita, može li se neka nova reprezentacija uključiti u borbu za odličja? – Širok je krug reprezentacija koje će se boriti za medalje. Tu su najuspješniji sastavi posljednjih godina - Srbija, Hrvatska, Italija i Mađarska - ali i drugi bi mogli iznenaditi. Bio sam nedavno u Barceloni gdje je obilježena 25. obljetnica olimpijskog finala između Španjolske i Italije (zlato je tada osvojila Rudićeva Italija, nap. a.) i mogu vam reći da Španjolci imaju jako dobre mlade igrače i istančanu igru sa zanimljivim rješenjima. Crnogorci su također pomladili momčad, kao i Amerikanci koji imaju nekoliko interesantnih igrača. Bit će prilično “šareno”. Dođe li vam ponekad želja da opet sjednete na klupu? – Zasad ne, pa nasjedio sam se na njoj. Ali uhvati me ponekad pomisao da bih na nekoj utakmici nešto napravio drukčije... Jer je uloga trenera najaktivnija, on može mijenjati stvari i tijek događanja. U kakvim ste odnosima s izbornikom Ivicom Tucakom? – Razgovaramo o svemu, razrađujemo neke stvari, pri čemu ja ne ulazim u njegove ingerencije. Tucak je nekoliko puta izjavio da se neće libiti pitati vas za savjet. Mogao vas je, primjerice, pitati kako se osvaja zlato. Što biste mu odgovorili? – Ha-ha! Ne mogu ja to ovako javno, ne mogu otkriti tajnu, pa onda bi svi znali. Sigurno da nije lako pobijediti u tim velikim utakmicama, u finalima. U takvim su odmjeravanjima važna oba faktora: mentalni i tjelesni, iako ja mislim da je psiha presudna, odlučujuća. Poznato je da te velike utakmice ne obiluju posebnom kvalitetom, da je u njima puno pogrešaka. Do zlata će doći igrači koji u uvjetima tog jakog fizičkog sraza budu bolje funkcionirali. Što mislite o Tucaku? – Ima potencijala. Vrlo je studiozan, angažirao jei sportsku psihologinju Renatu Barić, tako da ja mislim da ni zlatne medalje neće izostati.
Razveselili australske Hrvate
Deset godina prošlo je od zlata u Melbourneu, tad je i počeo naš veličanstveni niz na svjetskim prvenstvima. Razgovarali smo o tome s igračima, a kako vi kao tadašnji izbornik gledate na taj uspjeh? – U godinama koje su prethodile Melbourneu situacija nije bila najbolja, kult reprezentacije tek se stvarao, puno se igrača nije odazivalo pozivima, pa je zbog toga kroz nacionalnu vrstu prošlo mnogo igrača. No, uoči Svjetskog prvenstva okupili smo najjaču momčad i igrači su odmah “kliknuli”. Desetak dana pripremali smo se u Sydneyu, adaptirali se i potom odlično odigrali sve utakmice Svjetskog prvenstva. Od prve do posljednje. A imali smo i navijače koje smo na kraju razveselili zlatom i hrvatskom himnom - kaže Rudić. Ostatak intervjua s bivšim izbornikom možete pročitati u Sportskom tjedniku Max.
- Hrvatska ima momčad sastavljenu od odličnih igrača i ima velik potencijal - kaže Rudić