Desnica postaje važnija i ozbiljnija od sve neozbiljnije i nazadnije ljevice
Prema komunistima Hrvatske nečije ime trebalo bi biti najmanje važno u političkome životu. Pa tako i saborskim zastupnicima. Ali očito nije i zastupniku SDP-a Siniši Hajdašu Dončiću. Od njega bi se to najmanje očekivalo s obzirom na to da je svom prezimenu dodao i ženino. No on je napadom na ime osobe saborskoga kolege Zlatka Hasanbegovića u javni život vratio pogrdnu poslovicu o Turcima i poturicama. Nije Hajdašu Dončiću vjerojatno toliko zasmetalo muslimansko prezime Zlatka Hasanbegovića, ali mu je očito jako zasmetalo što se Hasanbegović izjašnjava kao Hrvat, i to kao žestoki Hrvat. Tako se vraćamo u staru Jugoslaviju kada je Srbima i Jugoslavenima najviše smetalo što su se mnogi muslimani deklarirali kao Hrvati. A tako je bilo od samih početaka Kraljevine Jugoslavije. U početnoj Jugoslaviji svi su se muslimanski zastupnici izjašnjavali Hrvatima. To je automatski vodilo i prema političkoj koaliciji katolika i muslimana. Srbi su se zbog toga osjećali kao vjerska i nacionalna manjina. Jer kod njih je vjersko i nacionalno uvijek isto pa tako se nitko nije smio osjećati Srbinom ako nije bio i pravoslavac. Ta tradicija traje sve do danas. Primjerice, Emir Kusturica se nije mogao osjećati Srbinom sve dok nije postao pravoslavac – Nemanja Kusturica. Kada bi se dogodilo da neki musliman želi postati Srbinom, on bi najprije morao promijeniti vjeru. Među najpoznatijim Hrvatima kojima vjera nikada nije bila bitna kao odrednica političkog identiteta ostat će zabilježeni: dr. Ante Starčević, pjesnik Mak Dizdar, pravim imenom Mehmedalija Dizdar, isto je i s filozofom Nerkezom Smailagićem, sociologom Esadom Ćimićem i naposljetku s bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. Da su daleko od muslimana, Srbi pokazuju i dalje. Oni se stoga rugaju Hrvatima da su etnički neizgrađeni, pa čak i da nisu prava nacija. Zato je Srbima danas važno da ponovo ne dođe do zbližavanja Hrvata i Muslimana. No očito je to bitno i Siniši Hajdašu Dončiću koji ne zna što je pak važno u njegovoj stranci. No ni u SDP-u to ne znaju. Kad to utvrde, bit će im puno lakše. Da ne znaju što hoće, pokazuje i nesuvisli napad Hajdaša Dončića na Hasanbegovića. Hajdaš Dončić tim svojim napadima pokazuje i da je poprilično politički neobrazovan. Jer da jest, onda bi znao i za značaj muslimana u hrvatskoj povijesti, kao i za značaj hrvatske ljevice u našoj nacionalnoj povijesti. SDP je danas potpuno politički nesuvisla i bezidejna stranka. Tek kad SDP postane prava, ozbiljna i moderna politička stranka, onda neće imati potrebe za napadima na stranke koje smatra suvišnima u političkome životu Hrvatske. Bez toga, o Zlatku Hasanbegoviću će i dalje misliti na svoj primitivni način. A on i njegova stranka uskoro bi mogli postati važnijima i od SDP-a. SDP je postao mala, uskogrudna i primitivna stranka. Njegova važnost će se mjeriti samo njegovom ludošću ako ostane ovakav. S druge strane, stranka Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, nasuprot današnjem SDP-u, vjerojatno će biti moderna, intelektualna i kulturna stranka. Za ovakav SDP će ubuduće valjda glasati samo još Titovi obožavatelji. Bit će to totalna propast SDP-a, čija je važnost strmoglavo pala nakon poraza na predsjedničkim i parlamentarnim izborima te odlaskom Zorana Milanovića. U ovakvoj situaciji opoziciju ne može voditi Davor Bernardić. On vjerojatno ne bi više mogao voditi ni neku zagrebačku četvrt. Nasuprot Bernardiću, Zlatko Hasanbegović se svojim čvrstim, desničarskim stavom pokazao kao vrlo odlučan političar. U Hrvatskoj danas desnica očito postaje važnija i ozbiljnija od sve neozbiljnije i nazadnije ljevice. Siniša Hajdaš Dončić je pokazao da takva ljevica može postati i politički izgubljena i primitivna.
Tek kad SDP postane prava, ozbiljna i moderna stranka, onda neće imati potrebe za napadima na stranke koje smatra suvišnima u političkome životu Hrvatske