Nisam sretan predsjednik
Moj osobni stav, ne i Saveza, jest da onoga tko ne želi ovog ljeta ne treba zvati ni sljedećeg, no o tome ipak neka odlučuju oni koji se reprezentaciji stalno odazivaju
Nakon što se vratio iz SAD-a, Stojko svakodnevno provede nekoliko sati u prostorijama HKS-a ili pak u razgovorima oko potencijalnih sponzora Dražen Brajdić drazen.brajdic@vecernji.net ZAGREB Dok smo razgovarali na terasi njegova omiljena Cheese & Wine bara na Europskom trgu, predsjednik HKS-a Stojko Vranković primio je niz poziva vezanih uz funkcioniranje Saveza i reprezentacija, pa smo ga pitali je li itko iz Jordan Branda, s kojim HKS ima dugogodišnji sponzorski ugovor, postavio pitanje neigranja za reprezentaciju Ivice Zupca i Ante Žižića, ali i Marija Hezonje. Jer, baš je na temelju procjene talenta naraštaja rođenog između 1994. i 1997. i došlo do sponzorstva ekskluzivne Nikeove linije. – Mene to zabrinjava, no nitko od sponzora nije postavio to pitanje. Uostalom, u sportu jako puno ovisi o rezultatima. Možeš ti imati Dream Team, ali ako nema rezultata, nema ni sponzora.
Ako Bender može...!?
I ovaj put Stojko je spremno ponovio da ne razumije nijedan otkaz reprezentaciji koji nije uzrokovan ozljedom. – Dok sam ja bio igrač, rezoni su bili puno suroviji, no na to se neću vraćati jer bila su to drugačija vremena. Za mene je isprika samo ozljeda, a sve ovo drugo ne drži vodu. Ako Bender može igrati Ljetnu ligu, a potom i za reprezentaciju, ne vidim zašto to isto ne bi mogli i Zubac i Žižić jer oni žive pod istim NBA nebom. Osim toga, i Miro Bilan posve krivo razmišlja i donio je krivu odluku jer u situaciji kada je bez ugovora njemu bi reprezentacija pomogla, a nikako odmogla kao što on misli. Zbog svega toga, Stojko Vranković nije posve sretan čovjek. – Ne možeš biti sretan i zadovoljan predsjednik ako su ti četiri igrača otkazala, no pripreme nam počinju 1. kolovoza i mi nemamo izbora nego krenuti u sastavu u kojem jesmo. Kad čujem izgovor onih koji ne igraju, pitam se što je s njihovim sportskim ponosom, natjecateljskim duhom, željom da se pobjeđuje i osvaja. Zar neki od tih klinaca doista igraju košarku samo da bi što prije potpisali što veći ugovor? Nakon izbornikove presice održane u srijedu, Vranković nam je kazao da je počeo sumnjati u mnoge ljude. – Puno su četiri otkaza, bez ozljeda. Ne želim nikoga prozivati, bit će i za to vremena. Nije Stojko htio komentirati ni činjenicu da su hrvatskoj reprezentaciji otkazali upravo igrači koje vodi srpski menadžer, vodeći europski košarkaški agent, Miško Ražnatović. Koincidencija ili...? – Nemam komentara na tu temu jer nemam nikakvih posebnih saznanja. Ja i dalje držim da je sve najviše do igrača. Ili želiš ili ne želiš. Nisam ja neki gospodarstvenik ili političar na čelu Saveza pa da mi netko može prodati neku priču jer ja sam sve to prošao i vrlo dobro znam da NBA klubovi nikome ne smiju zabraniti igranje za reprezentaciju. Nakon svega, tu se postavlja i pitanje što je s onima koji se odazi- vaju redovito. – Bilo bi najpoštenije da oni odlučuju treba li ove koji ne žele ovog ljeta zvati sljedećeg. Oni imaju pravo birati s kim će igrati. U Stojkovo igračko vrijeme igrati za reprezentaciju bio je najveći motiv, a danas kao da sve više košarkaša gleda izbjeći tu obvezu. – Srećom, imamo Bogdanovića, Šarića, Simona, Ukića, Tomasa... Imamo i momaka poput Darka Planinića koji je na olimpijske kvalifikacije pozvan u posljednji čas, kao druga rezerva, ali se bespogovorno odazvao. U moje vrijeme odbiti reprezentaciju bilo je gotovo nezamislivo jer ako bi to učinio, onda bi, ako nisi bio u vojsci, završio na služenju vojnog
Iako je danas oko igrača više šumova, i dalje je nastup u repki najviše do njih: Ili hoćeš ili nećeš
roka na granici s Grčkom. Možda to danas nekome zvuči kao anegdota, no tada je to bilo tako. Ako si pak odslužio vojsku pa odbio reprezentaciju, onda nisi mogao dobiti dozvolu da odeš u inozemstvo. U to vrijeme svima je reprezentacija bila željeni izlog, vrata za izlazak u svijet, što danas očito za mnoge nije slučaj.
Repka, nažalost, više nije izlog
Današnji košarkaši, nažalost, reprezentaciju za izlog više ne trebaju pa sve ostaje na onome kako su odgajani i koliko su odani svojoj domovini. A sreća je što su naša dva najbolja košarkaša, Bogdanović i Šarić, oni koji do igranja pod nacionalnom zastavom itekako drže. – Bojan i Dario su ti koji će stvoriti kult reprezentacije, oni su zdravo tkivo ove reprezentacije. Ja sam za opciju ako nećeš danas, onda nećeš za reprezentaciju igrati niti sutra. No, to je moj osobni stav kao pojedinca, a ne stav Saveza koji je institucija i na čijem čelu ja kao pojedinac mogu biti vrlo kratko. Uostalom, kao što rekoh, neka o tome odlučuju oni koji se redovito odazivaju – zaključio je predsjednik HKS-a.