Krstičevićeva je ‘ostavka’ najava njegove kandidature za predsjednika države?

uništavao hrvatsku proizvodnju, enormnim zaduživanjem u inozemstvu, odricanjem od golemih bogatstava, kakva bi, na primjer, donijelo proglašenje gospodarskog pojasa, nebrigom za natalitet i zaustavljanje iseljavanja iz Hrvatske itd. Dosadašnjih se godina računalo da 10.000 stanovnika gubimo na razlici između broja rođenih i umrlih, a sada je ta razlika katastrofalno povećana – lani je bilo čak 14.000 više umrlih nego rođenih. Dakle, ono što u devedesetima nisu uspjeli Milošević i svemoćna “međunarodna zajednica”, činimo sami. Uspješnije od agresora. Todorića i koje su dovele do stečaja Agrokora. Očekujem od institucija, Hanfe, DORH-a i ostalih da razjasne jesu li te prakse bile zakonite.” Prvo, još prije izbijanja afere ministrica je trebala znati što se događa u Agrokoru, pa zašto tada, ako je bilo nezakonitosti, nije nešto učinila kad već želi diktirati pravosuđu, i drugo, sad naređuje istragu, poslije koje bi moglo biti suđenje, pa presuda, pa ukidanje presude itd. Još jedan razlog da se upitamo bi li bilo suđenja Glavašu da nije bilo Sanadera, Sanaderu da nije bilo Jadranke Kosor, Bandiću da nije bilo Milanovića, itd? Manje-više svi najpoznatiji sudski slučajevi nisu bili bez upletanja politike, a ispadali su kilavi. Država je sada jako angažirana oko Agrokora, no da je bila principijelna i na distanciji i da je nadzirala njegovo poslovanje, ovakva slučaja i ne bi bilo. Raspon od pasivnosti kad je trebala biti aktivna do aktivnosti u obliku Dalićkina pritiska na istražna tijela, što joj nije posao, pokazuje kako ni jučer ni danas država ne zna biti država. A ministricu bi trebalo biti sram što represivce huška na Todorića.