Jurić: Kad smo zagalamili u tunelu, igrači Partizana su nas se prestrašili
Bilo je i kod nas nervoze, osjećala se u momčadi, klubu, pa i u cijelom gradu. Silno smo željeli ući u Ligu prvaka, a onda još izvukli Partizan - prisjeća se Goran Jurić
Dinamo je i sad dobar iako nije osvojio naslov prvaka, da ponovno izvuče Partizan imali bismo novi šou - kaže legendarni Goca Robert Junaci Uvijek se lijepo prisjećati lijepih stvari, to u čovjeku budi optimizam, daje i nadu da opet može biti lijepo koliko god da danas nisu sretna vremena. Goran Jurić rado će se vratiti 20 godina unazad, na dan kad je Dinamo s 5:0 slavio protiv Partizana u onoj legendarnoj utakmici. Jednako tako legendarnog Jurića zatekli smo u njegovu Mostaru. – Uh, kako je ovdje vruće, znate kad se zapuni kotlina sparinom. Palo je i nešto kišice i sad malo razblažilo, ali ovdje je kao u kotlu – rekao nam je Jurić. No, bar u takvim uvjetima ne mora raditi, tamo je na odmoru. – Zasad odmaram, valjda će biti nekog posla kad se vratim u Zagreb, možda i nešto u Dinamu, postoje neke kombinacije, ali ostavimo to zasad dok se nešto konkretno ne dogodi.
Nogomet je moj život
I dalje ne može bez nogometa. – A što bih drugo radio, nogomet je moj život i sve što je vezano uz nogomet zanima me. Pa tako i trenerski posao. Bio je pomoćni trener u Lokomotivi. – Dvije-tri godine, vidio sam kakav je trenerski posao. Nažalost, onda se glavni trener Tomislav Ivković i ja više nismo gledali kako bi trebalo pa sam otišao. Ali, zaželio sam se posla u nogometu. Puno veseliji glas čuli smo kad smo spomenuli Partizan i maksimirskih 5:0. – Dragi moj, to se ne zaboravlja, neke stvari ti se ugnijezde u glavi i to onda nikad ne možeš zaboraviti. I tko god je u nogometu, pa i vi novinari koji ste nas i tada pratili, dožive i male i velike utakmice, ali ovo je bilo nešto doista posebno. Odigrali ste puno velikih utakmica, je li ova s Partizanom pri vrhu? – Mogu vam reći da mi je to najdraža utakmica bez obzira na to kakve sam sve utakmice igrao u karijeri. Ta utakmica u Maksimiru kruna je, pečat moje karijere i na prvom mi je mjestu. No, prije tog velikog uzvrata, igralo se u Beogradu. – Uh, bilo je nervoze, znate kako je, toliko smo željeli ući u Ligu prvaka, a onda još izvučemo Partizan, prvi je to bio susret s nekim srpskim klubom nakon rata. Osje- ćala se nervoza u klubu, momčadi, pa i u cijelom Zagrebu prije tih utakmica. I meni je bilo čudno, došao sam tada prvi put nakon šest godina u Beograd. I znate što, moj je dojam da smo mi odigrali bolju utakmicu u Beogradu nego u Zagrebu, igrački gledano. Bili smo bolji, imali smo par velikih prilika, Marko Viduka pogodio je prečku, a onda smo primili gol. No, zato je u Zagrebu sve sjelo na mjesto, sve što smo zamislili išlo nam je, sve je prolazilo, nadogradilo se na sjajnu atmosferu u kojoj je, moj je dojam, bila cijela država, ne samo oni nagurani na maksimirske tribine. Tadašnji trener Dinama Marijan Vlak nedavno nam je pričao kako ste viknuli “ajmoo” u tunelu, svi igrači su to prihvatili... – Haha, kad smo “grunuli” u tunelu, igračima Partizana nije bilo svejedno, mislim da su se preplašili svega, a nama je to olakšalo igru. Kad su tako važne utakmice, velike utakmice, onda te suparnik samelje ili ti samelješ njega. Samo, da smo igrali i protiv puno jače momčadi negoli je bio Partizan, ni takvi ne bi imali šanse. Nije dovoljno reći da smo imali kvalitetnu momčad, imali smo stvarno kvalitetnu momčad. I bili
Nakon 5:0 otišli smo u Okrugljak na večeru s Tuđmanom. bilo je to najduže slavlje u karijeri Najbolja utakmica u karijeri bila mi je ta s Partizanom, kaže Goca
smo “strašno gladni”, silno smo željeli tu Ligu prvaka, a onda još kad je s druge strane Partizan... Poslije je bilo slavlja po gradu. – I mi smo slavili, bili smo na večeri s predsjednikom Franjom Tuđmanom na Okrugljaku, a onda nastavili sa slavljem, nikad dužim slavljem – prisjeća se Goca Jurić.
Partizan danas nije loš
Kako bi bilo da se sad opet sretnu Dinamo i Partizan? – Dinamo je i sad dobar, pustimo to što je ostao bez naslova prvaka. Gledao sam prvo poluvrijeme Partizana s Grcima i nisu bili loši, nije to bezvezna momčad. Ali, ono što je sigurno, bio bi to ponovno pravi šou. Možda više ne kao 1997., ali bila bi to prava ludnica. U kadru Partizana je Saša Ilić, koji je igrao i te 1997. godine. – Znam, svaka mu čast što s toliko godina još može igrati. Možda da se i vi “skinete”, nedostaje Dinamu pravi vođa na terenu. – Hahaha, malo je kasno za to – uz smiješak je zaključio Goran Jurić.