Egzotično voće i povrće puno je isplativije uzgajati nego kukuruz ili pšenicu
Tropsko voće i povrće može uspijevati i u Hrvatskoj što skraćuje i pojeftinjuje transport, a ujedno je i bolje kvalitete jer se bere zrelo Najlakše je reći kako se u nas ništa ne isplati, a ja, kad bi i čitava regija proizvodila samo za mene, ne bih imao dovoljno robe. Poljoprivrednici u Hrvatskoj, naime, još uvijek rade po principu „što je radio moj djed, i ja ću“. No u ovom biznisu riskiraš i profitiraš ili kasniš 10 godina – kaže nam Ivan Šulog iz istoimene tvrtke iz Donje Bistre, poznate po brendu Exotic King, koji već 20-ak godina dokazuje kako su zagorski bregi, ali i drugi dijelovi Hrvatske, osim za trsove i uobičajenu „zelenjavu“, dobri i za uzgoj 40-ak vrsta egzota, od kiwana, indijanskih i plantana banana, karele ili gorke dinje, do goji bobica, kumkvata, tamarinda, peruanskih jagoda, hokaido i butternut tikava…
U Nizozemsku ide 90% robe
I dok se iznova jadamo kako su nam sile prirode opet „pobrale“pola i više ljetine, iz Šulogovih plastenika ovih dana izlazi i novi hit – limunska trava, koja izvorno potječe s Tajlanda i sastavni je dio orijentalnih jela u woku. Proizvodnja u grijanim plastenicima toj tropskoj biljci omogućuje da prezimi pa se iduće godine ne mora ulagati u nove sadnice, dok se na otvorenim poljima ponaša kao jednogodišnja biljka, objašnjava Šulogov glavni agronom Miroslav Frančić. Stabljika bez lišća završava nasjeckana u jelima, a mirisno lišće u čajevima, aromatiziranim vodama, sirupima, preljevima za voćne salate… Ipak, Šulogov biznis i dalje počiva na kiwanu koji, kao i sve ostale egzote teško krče put na našem tržištu, dok ga Nizozemci, kojima on izveze 90 posto svoje robe, plaćaju i euro po komadu. Oko 300.000 komada godišnje iz Hrvatske samo je zrno pijeska u europskoj potražnji. Kiwano se bere sada i skladišti na 12 do 16 stupnjeva Celzija. Jedini je uvjet za kooperante grijano skladište. Nova voćka metkovićkih kooperanata Šuloga je pak feijoa, poznata i kao ananas guava, koja preživljava niske temperature na otvorenom i idealna je za južne pozicije južnodalmatinskih otoka. To voće s aromom jagode, banane i ananasa, čiji je i cvijet jestiv, u svijet putuje iz Kolumbije i Brazila. – Zamislite koliko se skraćuju i pojeftinjuju transport i troškovi i koliko je kvalitetnije i ukusnije egzotično voće koje se u Hrvatskoj može ubrati danas – i to zrelo – i već sutra isporučiti bilo kamo u Europi – kaže Frančić.
Prodat će 15 tona banana
Indijanske banane iz porodice ananasa, koje zapravo uopće nisu banane, osim po okusu, ove su godine rodile iznimno. Mogu uspijevati u čitavoj Hrvatskoj, no toj je vrsti tijekom ljetnih suša potrebno i navodnjavanje. Plantana banane, koje uspijevaju i u Zagorju, u kulinarstvu su poznate kao banane za kuhanje, prženje, pečenje, paniranje te ukusna zamjena za rižu i krumpir. Exotic King preklani je u nas prodao 150 kilograma, lani 1,5 tona, a ove će 15 tona plantana banana. – Svako egzotično voće i povrće višestruko je isplativije od kukuruza ili pšenice. Mojih 100-tinjak kooperanata ukupno obrađuje 200-tinjak hektara i zapošljava vojsku ljudi – tvrdi Šulog. S kooperantima proizvede pola milijuna tona egzotičnog i manje egzotičnog voća i povrća godišnje. Kad se govori o neto dobiti od pojedinih kultura, Šulog tvrdi kako se po hektaru kiwana te babacoa može dobiti oko 300.000 kuna, od batata 90 tisuća, butternut tikve 20 tisuća kuna, mongolske trešnje 75 tisuća, mongolske borovnice i mini kivija 110 tisuća kuna, a od 2000 biljaka limunske trave na 1000 kvadrata grijanih plastenika – 20 tona prinosa i 10 tisuća kuna.
Batat iz Donje Bistre izlazi za 0,90 eura za kg, limunska trava za 4-5 eura po kg