OMIŠ STRME PLANINE, RIJEKA, MORE... KONFIGURACIJA TLA JE TAKVA DA ČOVJEK OVDJE MORA BITI GUSAR
ŠIROKA RAMENA, MLAD, OŽILJCI OD NOŽA ILI SABLJE I BIJELA MARAMA NA GLAVI... TAKVI SU BILI GUSARI
Oko omiških gusara mogla bi se zavrtjeti turistička priča za ‘past u nesvijest’, a mi iz tog povijesnog blaga još nismo izvukli turističku korist
Široka ramena, ispijeno lice. Marama na glavi. Vjerojatno ne crna, već bijela. Na licu ožiljci od mača i noža, uspomene iz nemilosrdnih borbi, pojačani od soli, sunca... Bijela platnena košulja. Grubo platno. Dob? Možda 25 godina. Tako je izgledao omiški gusar. Slavni gusar, oko kojeg bi se mogla zavrtjeti turistička priča za ‘pasti u nesvijest’, Instagram bi gorio... No o njemu se malo zna, gotovo ništa. Svi smo nešto čuli, ali, eto, znamo da su – u Omišu bili gusari. I to je to. Kraj. Omiški gusar. Gusar iz Omiša. Točka. Uz Cetinu, na obali, sjedim s Petrom Buljevićem koji ima omišku kulturu i povijest u malom prstu. Pokušavamo portretirati gusara. Ovdje, baš tu gdje mi sad sjedimo i pijemo kavu, gusari su – radili. – Bio je ratnik, a u to se doba živjelo do 30 godina. Ne dulje... Što znamo? – Znamo da se gusarski brod zvao strijela, odnosno sagita. Bio je drven, plitak, brz. Munjevit! I imao je rilo kojim bi probio bok. Na njemu dva jedra i trideset veslača – govori on i pokazuje nekoliko metara dalje mjesto koje se zove Planovo. Tu je tunel, vidjet će ga svaki turist. U njemu su gusari gradili svoje brodove. Zbog slatke vode brodovi bi im dulje trajali, a teško bi neprijateljski brod mogao ovamo doći i zapaliti ih. OK, uspjeli su to kasnije Mlečani. Kako su omiški gusari napadali? – Prikrili bi se, recimo negdje oko Hvara ili Brača. Ma oni su napadali od Boke kotorske do Labina. Pazi, to je 12., 13., 14. stoljeće. Na brodu 30 veslača i 40 frajera, gusara – govori Petar i pokazuje na izlaz rijeke Cetine.
Zamka za galije
– Tu su imali podzemnu fortifikaciju Mostinu. Radi se o podvodnom mostu. Napali bi na pučini, recimo, galiju, te pobjegli. Galija za njima, a oni bi je tu namamili u zamku. Kad bi oni, onako plitki, prošli, galija bi se nasukala na taj podvodni most. S dviju kula još bi nategnuli lance i, eto, neprijateljskom brodu ne bi bilo više spasa. Klasična zamka... Pazi, nije tad bilo baruta. Došao bi na brod s bodežom i borba prsa o prsa. Eventualno su imali vatrene kugle sa smolom, odnosno kugle s ježevima – veli Buljević. Taktika borbe bila je – klasična. Ista kao i danas. Recimo, kod sukoba huligana. Prvo idu oni naj-