Nakon mjesec na cesti, s Clijom već razgovaraš. I ima odgovore...
Gledam ja njega, gleda on mene. Na parkiralištu smo u Zagrebu. Clio i ja. Idemo na put. Opet. Pa tako iz tjedna u tjedan. – Kamo sad? Ja sam šef, trebao bi znati. Dan i noć smo na cesti, više je teško pratiti. – OK. Sad za ozbiljno? Kuda idemo. I gdje smo sve bili u ovih par tjedana – razmišljam dok sjedam u sportska sjedala s kožom i palim klimu. Brzo će ohladiti. Srećom, u autu navigacija. Pa ikona “Nedavna odredišta”. Vidi, sve dokumentirano. Pa vidim gdje smo bili. Vjerujte, kad ste svaki dan u drugom gradu, na drugom otoku, i drugoj plaži, čovjeku se brzo sve to pomiješa. Veli Clio – bili smo, nedavno, na Rabu, u Novalji, Zadru, Vodicama, Primoštenu, Šibeniku, Trogiru... Piše Split nekoliko puta. Brojim – jedan, dva, tri, četiri, pet puta! Što smo se navozali Splitom. Pa ima tu i Hvara. Opa! Bili mi i na Hvaru. I na Korčuli smo bili. I Braču. I Pelješcu. I Stonu, i Neumu. Čak i na trajektu prema Mljetu. Gužva je i tamo. Na plaži u Prapratnom. Sve, lijepo dokumentirano. Malo, gledam to s nostalgijom. Čovječe, gdje smo se mi sve navozali. Vidjeli su nas na svim naplatnim kućicama. A koliko to stoji? Eto, piše – potrošeno 258 litara. Pa sad, puta 8,5 kuna. Znači, oko 2.193 kuna. Za 5.298 kilometara. Znači, 41 lipa po kilometru. To je OK. I kuda danas? – Dubrovnik! – sijevne mi. Autocestu Dalmatinu znamo napamet. Znamo i sve konobare na Brinju, u restoranu Lika. Točno, tko je u kojoj smjeni. Nevjerojatan podatak... Šifra za internet – lika1777. Kakvi podaci. Znam, eto, i točno kakav je zavoj na 147. kilometru autoceste ili ravnica na 303. Mogao bi pronaći posao u HAC–u. Bez problema. Je l’ na 186. kilometru autoceste uspon?, pitala bi gospođa na razgovoru za posao. – Uspon? Ne, lagani je lijevi zavoj. Tri dalekovoda lijevo, dva desno od ceste. A na 147. kilometru? – Desni zavoj, uzbrdo... Gdje je most Dabar? – Prije Vrpolja! Dužina mosta Krka? – 391 metar. Tunela Sveti Marko? – 280 metara. Vjerujem da bi rekli: – Prošli ste. Donesite radnu knjižicu. No, lako za to. Palim Clio, stisnem START–STOP gumb. Idemo do gospođe koja radi na Karamatićima. Znamo se već. – Bok, bok. Ajmo. Opet. S ovim autom to nije problem. Trepneš, i već se spuštaš prema Pločama. Ma za čas smo mi tamo.