Zakon dira jedino u što su Hrvati ulagali
Hamed Bangoura: Zašto mislim da je uvođenje poreza na nekretnine pogrešan potez Vlade
Nigdje nisu prikazane računice iz kojih bi se moglo zaključiti koliki će biti konkretni iznosi koje bi građani trebali plaćati U trenutku kada bi svaka Vlada koja zna što radi, krenula u hitnu provedbu konkretnih, a ne kozmetičkih promjena, kao što su reforma pravosuđa, reforma javne uprave, reforma tržišta rada koordinirana s obrazovnom reformom, te poreznom reformom s ciljem jačanja poduzetništva, kojom bi se smanjila porezna davanja i nameti, naša Vlada nastavlja s jedinom politikom koja je naša konstanta, politikom poreznih presija. Što se krije iza toga? Sve naše Vlade donose niz pogrešnih odluka koje imaju dalekosežne posljedice na gospodarstvo, posebno male i srednje poduzetnike koji trebaju biti stup oporavka. Sve se to radi održavanja ekonomskog modela temeljenog na ideologiji ortačkog (rođačkog) ili Crony kapitalizma. Njihove politike u biti su iste, a cilj im je namiriti državni aparat i zadržati postojeće stanje. Tako u obrazloženju ovoga zakona stoji to da je jedan od dva cilja porezne reforme: povećanje održivosti duga opće države. Ovaj zakon zapravo je samo izmjena zakona koji je donijela Vlada SDP-a. Vlada HDZ-a samo uvodi dodatne mehanizme na temelju kojih će građane još više udariti po džepu pod motom „porezne reforme“i uvođenja reda u nekretnine.
Bit će novih blokada računa
Bez jasnih makro i mikroekonomskih modela utemeljenih na ekonometrijskim izračunima taj je porez u Saboru ipak prošao bez problema. Javna rasprava o porezu na nekretnine nije niti započela, a on nastupa već 1. siječnja 2018. Taj zakon ima težinu, jer zapravo dira u jedino u što su Hrvati ulagali. Potpuno se ignorira povijesna činjenica da građani RH nisu štedjeli u dionicama, obveznicama ili drugim instrumentima štednje, nego da svoju «štednju» temelje na vlastitim nekretninama. Dodatni bi porez mogao samo stvoriti nove blokade računa. I sada Vlada, umjesto da ponudi konkretno rješenje za blokirane čiji je dug oko 42 mlrd. kuna, ponovno poseže za porezom koji će ovu agoniju još više produbiti. Građani su umorni od novih davanja državi i pozivanja na reforme od kojih ne vide rezultate. Nisu izrađeni ni najobičniji kalkulatori, ali bitno je da postoji nekoliko dodatnih stavki u algoritmima kojima se daje mogućnost lokalnim upravama da istima manipuliraju. Nigdje nisu prikazane računice iz kojih bi se nedvojbeno moglo zaključiti koliki će biti konkretni iznosi koje bi građani trebali plaćati. U obzir nije uzeto ni neriješeno stanje zemljišnih knjiga i katastra. Kako će se procjenjivati vrijednosti nekretnina? Što s investitorima koji su svoja ulaganja temeljili na dugoročnim projekcijama koje nisu uključivale ovaj porez? Kako će se tretirati nekretnine koje banke i vjerske organizacije imaju u svojim portfeljima? Osobno vjerujem u slobodno tržište sa socijalnim učincima, a ovo to zasigurno nije. Tim se zakonom propisuje de će „Ministarstvo financija u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona“. Jesu li građani pokusni kunići, pa da vidimo kako će se ovo odraziti na ukupno gospodarstvo i njihov standard, nakon što budu utrošene goleme količine našeg novca na zastupničke i ministarske fotelje kojima je to jedini zadatak: da donesu primjenjive zakone zbog kojih će građanima biti bolje, a ne gore? Procjena učinaka propisa mora se provoditi unapri- jed prema točno utvrđenim mjerilima. Ne, provedba će se utvrditi „naknadno“, jednako kao što je slučaj i s Ovršnim zakonom čija se provedba još uvijek utvrđuje „naknadno“na sudovima, da i sami suci koji ga primjenjuju ne vjeruju u njegove efekte i koji je na koncu postigao samo to da se građani iseljavaju iz svojih domova, a nove izmjene tog zakona to neće spriječiti.
Rođački kapitalizam
Dakle, godinama se ne osluškuju potrebe građana, a njihov glas svodi se samo na izbore svake četiri godine, dok gotovo 60% ukupnog broja birača na te izbore niti ne izađe, jer u političare (a tko bi im zamjerio) više nemaju povjerenja. I u ovom slučaju se brane retorikom prema kojoj nam je ovaj zakon obveza koju nam nameće EU, što je laž, jer se radi samo o preporukama Europske unije. HDZ je prije izbora bio protiv oporezivanja nekretnina, dakle, lagao je. U pravničkim krugovima već se spominje upitna ustavnost ovog Zakona. Hoće li građani RH i dalje sve mirno promatrati? Ponavljam, većina Hrvata svoje je nekretnine stjecala cijeli život i to nisu bila špekulativna ulaganja. Ono što je špekulativno zapravo se ne želi otkriti. Rođački kapitalizam će se prije obračunati samo sa svojim građanima. No, ovo su samo razmišljanja malog poduzetnika, TV voditelja i populista, zar ne?