NENAD BARINIĆ
U BOLNICI S ČETIRI GODINE POČEO SAM CRTATI. SAMO ZA POLICIJU NAPRAVIO SAM STOTINE SKICA KRIMINALACA
S nekim ljudima odmah sam mogao početi raditi fotorobote, a s nekima tek poslije upoznavanja i neobaveznog razgovora
Nenad Barinić (46) jedna je od onih osoba kod koje je trenutak odlučivao o daljem životu. Ovaj “Vinkovčanin s vukovarskom adresom”, kako za sebe voli reći, od malih nogu pokazivao je ljubav prema crtanju. Imao je svega četiri godine kada je prilikom liječenja u bolnici počeo sasvim slučajno crtati. Pacijent u njegovoj sobi naučio ga je prvo kako nacrtati konja. Tako je sve krenulo, a iako je bio samouk i nije pohađao nikakve umjetničke škole, njegov talent iz dana u dan davao je sve više rezultata. Tada nije niti sanjao da će s godinama postati jedan od najpoznatijih strip umjetnika u Hrvatskoj, a kako je radio u policiji, i jedan od najpriznatijih crtača fotorobota uopće u MUP-u. – S tim sam započeo tijekom 1992. s obzirom na to da se tada u Vinkovcima i okolici dogodilo više ubojstava i teških djela. U policiji su znali za moje crtanje stripova pa su me zatražili da probam nacrtati fotorobot kako bi pronašli počinitelja. Pristao sam, a taj počinitelj uhićen je dva dana poslije, kaže Barinić prisjećajući se svojih početaka kao crtač fotorobota.
Odao ih hod, frizura, proteza
Od tada je, uz svakodnevne poslove, i to postala njegova zadaća iako nikada službeno od MUP-a nije dobio taj status. Za crtanje fotorobota, kaže, ne postoje nikakva pravila. Počinitelja može odati i najmanji detalj koji žrtva zapazi. Fotorobote je crtao u više stotina različitih slučajeva, a po potrebi je odlazio i u druge dijelove Hrvatske. Nije koristio nikakva elektronička pomagala ni posebne računalne programe koji pomažu u tome. Njegov jedini alat su papir, olovka i gumica. Nikada, naime, nije volio računalne programe za fotorobote s bazama od po tisuća vrsta očiju, nosova, usana… Tvrdi kako to žrtve i svjedoke zapravo samo zbunjuje pa se tako često dobivaju sasvim krive “slike”. – Fotoroboti se crtaju najčešće u slučajevima kada je policija tapkala u mjestu prilikom istrage i kada nisu imali nikakvih dokaza. Tada je često jedini izlaz bio pokušati počinitelja pronaći putem fotorobota – rekao je Barinić dodajući kako su američke kriminalističke serije koje svakodnevno možemo gledati na televiziji nešto sasvim drugo i ne odgovaraju istini u na terenu. Dosta mu je pomagalo i to što je zapravo strip-crtač pa je mogao nacrtati nekakve kretnje koje “obični” crtači fotorobota ne mogu. To je u niz slučajeva bilo i presudno. Govoreći o tome kako je i što radio, dodaje da je najvažnije da žrtva ili svjedok bude toliko pribran da može pribrano pričati. Upravo stoga neophodno je što prije razgovarati s njima dok su sjećanja još svježa. Pri tome ipak treba učiniti sve da se sugovornik opusti jer u suprotnome neće biti željenih rezultata. – Tu treba voditi računa da je svaka osoba drugačija i odgovara joj drugačiji pristup. S nekima sam odmah mogao početi raditi, a s nekima tek poslije upoznavanja i neobaveznoga razgovora. Razgovarali bismo o obitelji, sportu, da bismo polagano prelazili na sam slučaj. Vraćali bismo se po nekoliko puta kako bih dobio što više detalja koje bih mogao iskoristiti – kaže Barinić. I zaista, počinitelji i najtežih kaznenih djela pronalaženi su kroz razne detalje. Jednoga od njih odao je jedinstven način hoda, drugoga proteza, trećega oči, frizura… I danas se sjeća slučajeva razbojstva kada je počinitelj pronađen na temelju cipela. Naime, počinitelj je bio te nesreće da je žrtva bila dizajner obuće, tako da se prisjetila svakoga detalja na cipelama počinitelja. Crtao je ne samo počinitelje nego čak i nestale komade opljačkanoga nakita.
Strip o poginulom prijatelju
– Uvijek sam govorio kako građani prilikom pljački i drugih kaznenih djela ne trebaju izigravati nikakve heroje. Najbolje je da zapamte neki detalj pa i najmanji da se temelje na tome u svome iskazu osobi koja crta fotorobot. Mogu to biti oči, nos, zubi… Bilo što. Veća je korist ako dobro opišu samo oči nego ako daju pogrešne informacije – pojašnjava Barinić koji je u međuvremenu otišao u policijsku mirovinu. U umirovljeničkim danima najviše uživa dok crta stripove. Time se bavi više od 30 godina tako da je autor nekoliko samostalnih izdanja, dva fanzina, a planira u budućnosti tiskati i knjigu kako nastaje strip. Neki od njegovih poznatih strip-uradaka su “Anno Domini”, “Ovčara krik u noći”, “Idemo na Dunav”, “Tri panja na otoku sreće”… Trenutačno je u nastajanju strip pod nazivom “Vukovar: Haš”. – Radi se zapravo o Mladenu Čupiću, odnosno stvarnoj osobi i mome prijeratnom velikom prijatelju koji je iz Vinkovaca put Vukovara tijekom Domovinskog rata otišao kao dragovoljac. Bio je tu do zadnjeg dana kada je izveden iz bolnice i ubijen. Do danas njegovo tijelo nije pronađeno. To je zapravo stripom ispričana priča o njemu na jedan dokumentaristički način. Koristim stvarne ljude, njihove portrete, izjave tako da će to biti jedan drukčiji strip nego inače – kaže Barinić koji svoja znanja često prenosi i zainteresiranoj djeci koja se žele oprobati u ovoj vrsti umjetnosti. Kao dopredsjednik Udruge StripOs radi jako puno s djecom, ali i tu je, kako kaže, potrebno puno strpljena i prilagođavanja. Radionice o stripu držao je širom Hrvatske, u BiH i Srbiji.
Osim što crta fotorobote i stripove, Barinić diljem Hrvatske drži i radionice o stripu za djecu