Nulta tolerancija – što je to?

Sve se učestalije upotrebljava naziv nulta tolerancija. Kako nam može pomoći u shvaćanju o čemu se radi, glasoviti talijanski književnik Primo Levi? Nulta tolerancija nije jedini primjer. Kada nitko više nema vremena promišljati, posebno kada se prevodi s najutjecajnijeg jezika. Primjeri su riječi tehnologija, dizajn, ultimativni i slični nazivi. Odakle Primo Levi u tipičnoj hrvatskoj terminološkoj zbrci? Razrješavanju značenja nulte tolerancije temelji se na njegovoj izvrsnoj misli iz knjige Utopljenici i spašeni: “…Toj svrsi služe udesna oruđa koja smo za se izgradili tijekom evolucije, tako svojstvena ljudskom rodu – jezik i pojmovno mišljenje.”(Fraktura, 2017.). Ne znam tko je smislio naziv nulta tolerancija. U svakom slučaju često ju upotrebljavaju političari, novinari i zavidni znanstvenici kada žele nekoga optužiti, primjerice za plagijat. Koji nažalost nemaju razvijeno pojmovno mišljenje. U praksi susrećemo se s brojnim istovrsnim nazivima koji ima puno značenja. Engleska riječ technology bila je u dnevno tisku opširno analizirana još 1993. Design ima barem 28 značenja, a ultimate njih 18. Pri uvođenju naziva nulta tolerancija očito si korisnici nisu postavili pitanje. Što je tolerancija? Od brojnih definicija riječi tolerancija, proizlaze dvije vrste značenja. Prvo značenje ukazuje na društveni aspekt. Drugi je tehnički, pa ga V. Anić u svom Rječniku stranih riječi (Novi Liber) definira kao “dopušteno odstupanje od propisanih ili uobičajenih veličina”. Kako se ovdje raspravlja o nultoj (broj) toleranciji, očito da valja analizirati njezini tehnički aspekt. Nema savršene kugle, pa ni savršenoga pisanog djela, članaka, knjiga, disertacija. Posebno to dolazi sada do izražaja kada je stvorena moćna industrija izdavanja znanstvenih djela. U kojoj samo glasoviti Elsevier ima godišnji prihod od 6 milijardi funti. A svakodnevno nam pristižu pozivi da negdje nešto objavimo. Broj objavljenih radova raste takvom progresijom da nema ljudskog bića koje može pratiti sve što se objavi. Stoga je digitalna industrija osmislila programe koji pretražuju radi li se o plagijatu. A ti se programi temelje na tolerancijskom polju. Donja granica može biti nula, što će biti vrlo rijedak slučaj. Određuju se gornje granice tolerancijskog polja. Kada se prijeđe ta granica program proglašava plagijat. U slučaju, koji je poticaj za ovo promišljanje, dva programa imala su različita tolerancijska polja. No nijedan program nije proglasio tekst plagijatom. Jedan program je pokazao dopunsku odliku. Pola uočenih odstupanja potjecalo je od činjenice, sažetak se ponavljao na četiri različita jezika. Očito da oni koji barataju pojmom nulte tolerancije ne razumiju pojmovno o čemu je riječ. Ali zato su oni moćnici koji mogu pričati što im padne na um. I uništavati ime drugim ljudima. Analiza s pomoću pojmovnog mišljenja dovela je do toga ne samo da ne može postojati Hrvatska 4.0, već digitalizirana Hrvatska, dakle E-Hrvatska. A oznaka 4.0 ne označava četvrtu industrijsku revoluciju, kako nas uvjeravaju i mnogi znanstvenici. Zato mislimo pojmovno.