CAVTAT TRAŽIMO HLAD, NAILAZI ZLATNI SUKNO. POPIT ĆE S NAMA KAVU PA U MORE
Ovdje završava turistički maraton Večernjeg lista: od vrha Istre preko Visa, Brača... do Dubrovnika i grada na samom jugu Beach bar Little Star. Pogled koji puca, drvene klupe, mali stolovi, šank na stijeni. Ovo mjesto u Cavtatu bilo je cilj turističkog maratona. Dotrčao sam do ovog stolca od vrha Istre, preko Vira i Visa, Sinja i Senja, bračkih Bola i Dola, sve do – ovdje. I, evo me. Sve prođe... – Ma što sad pričaš, kao da je to neka runda? Meni bi za to u Boeingu 727 trebalo manje od sat vremena – kaže Srećko Radelj (57). Bivši je pilot JAT-a, dobri duh Cavtata, na to je mislio. Šali se, zadirkuje. Pijemo pivo, gledamo u more, baš nas briga. Kakav je posao pilota, pitam ga.
Bivši pilot gradi kuće
– Čuj, kad bih se prošetao tu Cavtatom po rivi, u pilotskom odijelu, s kapom i kožnom torbom, svi bi rekli: “Vau! Vidi ti našeg Srećka...”. A ono, posao kao i svaki drugi. Puno posla, mala lova. U doba kad sam ja letio, početkom 80-ih, nije to bila neka plaća. Bila su teška vremena. Pa ja bih kao konobar bio više zaradio nego kao pilot, odnosno kopilot! Zamisli to... Ide nova runda. Mala su piva, a vani vruće... Srećko je bio pilot, skiper, vozio brodove, bio vlasnik restorana, surfer, jedriličar, a danas je u građevinarstvu. Gips, knauf...
– I opet ti se priča svede na turizam. Gradim kuće, apartmane... – smije se. Kod Srećka je sve šala. – Nego, jedan dan, ma nisam imao ni 20 godina, dođe ti do mene prijatelj. I pita: “Srećko, imaš pasoš?” Kimnem ja glavom. I on kaže: “Hoćeš u Grčku?” Velim mu ja – može. “Čeka te jedrilica dolje na rivi”. OK. Spustim se ja dolje, nema nikakve jedrilice. I pita me društvo, tu iz kafića: “Kud ćeš?” Ja rekao: “Idem u Grčku.” “Ma kakvu Grčku, dođi tu na piće!”. I shvatim ja, digli oni mene na štos. I krenulo, runda, dvije, pet... I onda se sjetim, pa ima još kod autobusne stanice mala luka. Odem tamo, a ono – jedrilica. A ljudi poludjeli: “Di si, čekamo te već četiri sata.” I ništa, ja u Grčku...” – veli on. Znači, akcija, nema priprema, pitam ga. – Netko kaže: “Idemo”, ja krećem. Nego, došli mi u Grčku. I pokvario se motor. Mercury je bio. Ja skinem motor, odnesem ga u servis. A tamo mi kažu: “Čujte, mi smo servis Johnsona, ne možemo popraviti Mercury”. I ja sad, sav u čudu, pa motor je motor, popravi se i ovaj i onaj. Ne... I? – Ništa, stojim ja s motorom na cesti, kad stane neki Grk. Veli on: “Odvest ću te ja do servisa.” Sjeo u auto, ovi rekli da mogu popraviti, da se vratimo za dva sata. I što ćemo, mi u neki lokal, u Krfu, sjednemo na piće. Nismo ni ušli, a ono četiri ženske, viču s vrata: “Srećko, Srećko, Srećko!” Kako su vas znale? – I ja sam ostao u šoku. Poslije sam shvatio, ljetovale su tu, u Cavtatu. I čuj, ja sam četiri dana ostao tamo. Rekao ovima na jedrilici: “Čujte, kvar je velik, moramo čekati par dana...” I zabavljao se s tom ekipom. Pa nije posao sve! – veli on. Diže se, briše znoj s čela. I kaže: – Ajmo, obilazak grada. Šetamo se starim ulicama Cavtata, pokazuje mi kuću po kuću, a onda stane kraj nogometnog igrališta. Dvije “branke”, trava se posušila, igralište omeđeno tek kamenom. – Kad sam bio klinac, tu sam sjedio na tom kamenu. I kad bi ovi stariji dečki iz Cavtata napucali loptu, odletjela bi skroz dolje na dno, nekih 300 metara, ravno u more. I onda kad bi rekli: “Mali, idi po loptu”, e tad ne bih bio ponosniji. Da su izabrali baš mene... U centru opet tražimo hlad. Sjedamo na piće, a kad ono – Goran Sukno. Zlatni olimpijac.
Ako si gola, gdje je novčanik?
– Di si, Srećko? Ajde, popit ću s vama kavu pa nastavljam na kupanje... Ode on, stiže drugi. Ćuk. – Di si, Srećko? Ajde, popit ću i ja kavu pa idem radit... I tako unedogled. – Znaš što ti je u našem gradu posebnost? Nas ne impresionira nitko. Eto ti, tu su malo dalje Beyonce i Jay–Z čekali u redu za sladoled. I čovjek joj da sladoled, ona gurne ruku, taman da će ga uhvatiti, a on vrati ruku. Trzne je. Smiju se, još su je častili. Pa ima jedan, taj je častio Bona Voxa koji je lani bio ovdje. On mu rekao: “Ajde, platit ću ti piće...” Ima li još anegdota? – Kako ne. Evo, bili su prije par godina Dire Straits tu u Cavtatu. I bili nekoliko dana pa tražili bi li u sportskoj dvorani mogli odraditi probu. I pazi, oni sviraju na punim stadionima po cijelom svijetu, svi obožavatelji rocka padaju u trans, a znaš li koliko je ljudi bilo ovdje slušati njihove probe? Nemam pojma. – Ma nije nas bilo ni deset... – Nego, hoćeš još jednu anegdotu? – pita Srećko. Dapače... – Tu na plaži bio je dio za nudiste. A kupali se ljudi i u kupaćima. Susjed drži grill. Peče kobasice, ćevape, pomfrit. A mi sjedimo na terasi. Družimo se, i goli i obučeni. I sad neka Njemica, onako gola, dođe naručiti tri porcije ćevapa, a on je gleda. Od koljena prema glavi pa opet natrag dolje. I pita ga ona: “Što gledate? Nikad niste vidjeli golu ženu?” A on joj odgovara: “Ma ne, gospođo, ne gledam to. Nego, gledam da vidim gdje vam je novčanik...”
Četiri sam dana ostao na Krfu, naletio na cure koje su tu bile na ljetovanju, kaže Srećko Prije nekoliko godina tu su ljetovali momci iz Dire Straitsa, imali su probe u sportskoj dvorani