Nije lako biti trener kada igračima kasne plaće
Kada si trener, nekad moraš biti i prijatelj, brat pa i otac...
Do kraja prijelaznog roka očekujem četiri-pet pojačanja. Uvjeren sam da se nećemo do posljednjeg kola morati boriti za opstanak Bio je prosinac 2016. kad je vinkovačka nogometna legenda Mladen Bartolović (40) postao trener HNK Cibalije. Ovaj, do tada omiljeni igrač, koji je tijekom karijere igrao ne samo za Cibaliju nego i Segestu, Zagreb, Dinamo, Hajduk, Saarbrucken i Fulad Ahvaz, zamijenio je austrijskog stručnjaka Petera Paculta. Do tada je kao trener radio svega 2,5 godine i to dio kao trener u omladinskoj školi Cibalije i kao trener seniora trećeligaša Bedema iz Ivankova. Na klupu kluba, za koji je igrao devet godina i postigao 51 gol, sjeo je kada je vinkovački klub u borbi za opstanak zaostajao sedam bodova za RNK Splitom i kad su ih već svi prežalili.
Bogata tradicija
Pritom ne treba niti spominjati kroničnu besparicu s kojom se klub suočava kao i činjenicu da su igračima kasnile plaće. Pored svega toga, Bartolović je uspio i zajedno s igračima izborio opstanak. Normalno da nije mogao računati, poput mnogih drugih trenera čiji dolazak na klupu znači i više milijunske iznose namijenjene pojačanjima, da će moći računati na neka pojačanja. Morao je iz onoga što je zatekao i stvoriti nešto bolje. – Bilo je teško i zahtjevno, ali uspjeli smo. Borili smo se do zadnjeg kola, ali isplatilo se. Velika je to stvar i za klub i za Vinkovce jer Cibalia je ipak klub s bogatom prošlošću – kaže Bartolović koji ima ugovor do 2019. Danas, s odmakom od nekoliko tjedana otkako je izboren opstanak, kaže kako mu je pomogla i činjenica da Uprava kluba pred njega nije postavila isključivi cilj opstanka nego mu je odmah rečeno da se na njega računa na duže staze. Skromno kaže da su presudnu ulogu u cijeloj toj borbi imali njegovi igrači koji su se borili sa svim nedaćama. Na žalost po Bartolovića, kao i navijače, Cibalia je u novo prvenstvo ušla loše. Poslije četiri kola nemaju nijedan bod, a momčad je slabija nego proljetos. Financijski problemi su i dalje ostali tako da je momčad i dalje bez pojačanja.
Nesređeni uvjeti rada
I ne samo to nego su čak trojica igrača, na koje se ozbiljno računalo, zbog dugova uzeli ispisnice i napustili klub. Zbog kašnjenja plaća igrači su odbili ići na pripreme gdje su bile planirane tri prijateljske utakmice. Došlo je i do promjene predsjednika, što je dovelo do početka rješavanja nekih stvari, ali sve ide sporo. Unatoč tome, Cibalia je u pretprošlom kolu odigrala odličnu utakmicu protiv Hajduka i zamalo uzela bod. – Sigurno je da nije lako raditi u takvim uvjetima jer se kao trener moram baviti stvarima koje nisu moj posao. Lakše je raditi kada je sve uređeno i posloženo i kada se točno zna tko što radi, kad ne kasne plaće i sl. Normalno da nije ugodno niti vidjeti tablicu kad si zadnji. Ipak, siguran sam da će biti bolje i da se Cibalia neće boriti za opstanak. Stvari se mijenjaju nabolje, a u sljedećih tjedan-dva očekujem i dolazak 4-5 pojačanja, što će nam puno značiti – kaže Bartolović koji za sebe kaže da je trener da još ima puno za naučiti. Govoreći o sebi kao treneru, kaže kako se prilagođava igračima koje ima na raspolaganju, ali i da inzistira na redu, radu i disciplini. Učio je od mnogih trenera i ne krije da su mu najveći trag ostavili Mile Petković i Zoran Vulić. – Kada si trener, nekad moraš biti i prijatelj, brat pa i otac. Nekad igrača moraš pohvaliti, sutra kazniti, a onda s njim i porazgovarati ako ima problema. Puno je zahtjevnije i kompleksnije biti trener nego igrač. Jer kao igrač, razmišljao sam o sebi i igri, a sad imam 25 igrača koji žele igrati. Trener mora biti taj koji će stvoriti dobru atmosferu u kojoj se svi slažu i gdje svi imaju isti cilj. Cijeli tekst čitajte u MAX-u.
Za vrijeme igračke karijere mislio sam samo na sebe, a sada moram na 25 igrača Učio sam od mnogih trenera, ali najveći trag na mene su ostavili Mile Petković i Zoran Vulić