TRGOVAC PAMUKOM U DNEVNIKU PRIZNAO: JA SAM JACK TRBOSJEK
MAYBRICKOV RUKOPIS PRONAĐEN JE NAKON RADOVA U NJEGOVOJ KUĆI 1992. GODINE
“Srdačno vaš, Jack Trbosjek” potpis je u dnevniku koji je ispunjen s 9000 riječi, u kojem Maybrick opisuje zločine James Maybrick skončao je nasilno. Navodno ga je ubila supruga Florence. Otrovala ga je arsenom. Za to joj se i sudilo. Prvo je osuđena na smrt Zbog sumnjiva suđenja Florence je kazna preinačena u doživotnu robiju, a 1904. puštena je na slobodu
Jer, čovjek koji je rukopis prvi pokazao javnosti, trgovac metalnim otpadom Mike Barrett, nije se doimao vjerodostojnim da tvrdi takvo što
Ni jedan serijski ubojica nije toliko zaintrigirao svjetsku javnost kao što je to Jack Trbosjek. Bizarnost ubojstava, poruke ostavljene pokraj žrtava, iznenadan prestanak ubijanja, nemoć Scotland Yarda – od događaja iz londonskog Whitechapela u 19. stoljeću dali su štofa cijelom nizu autora da formiraju najrazličitije teorije o tome tko je zapravo bio čovjek koji je kirurški precizno komadao tijela londonskih noćnih dama uspijevajući pri tome nestati bez traga.
Rukopis ispod dasaka
Britanski mediji donose najnovije rješenje, Jack Trbosjek bio je liverpoolski trgovac pamukom James Maybrick. Tvrdnja se doima prilično utemeljenom. Maybrick je ostavio dnevnik u kojem u devet tisuća riječi opisuje kobne događaje kojima je dodano i ubojstvo prostitutke u Manchesteru, a koji potpisuje sa “srdačno vaš, Jack Trbosjek”. Zapis je pronađen još 1992. godine, no tek je sada potvrđena njegova autentičnost. Jer, čovjek koji ga je prvi pokazao javnosti, trgovac metalnim otpadom Mike Barrett, nije se doimao vjerodostojnim da tvrdi takvo što. Navodno je dnevnik bio dobio od obiteljskog prijatelja Tonyja Devereuxa, no kako je ovaj ubrzo nakon objave preminuo, trebalo je utvrditi odakle je knjižica zapravo došla. Prihvaćeno je kako se radi o vještom falsifikatu. Ipak, Bruce Robinson, pasionirani ripperist, ali i redatelj jednog od najgledanijih filmova u Britaniji 80-ih, komedije Whitnail & I, nije se slagao s tim. Godine istraživanja odvele su ga i do mjesta gdje je dnevnik pronađen i do tvrdnje tko je zapravo Jack Trbosjek. Objavio je to u intervjuu Daily Telegraphu još prije dvije godine, a sada je svoje nalaze prezentirao i u knjizi Roberta Smitha, koji je bio izdavač prve knjige o dnevniku iz 1993., a danas je vlasnik dnevnika. Rukopis je, dakle, pronađen upravo u kući Jamesa Maybricka. Dogodilo se tako da je lokalna električarska tvrtka dobila posao renoviranja instalacija Battlecrease Housea na liverpoolskom Merseysideu, gdje je živio Maybrick. Tri su radnika, Arthur Rigby, James Coufopoulos i Eddie Lyons, posjećivala i The Saddle Inn na Anfieldu kamo je zalazio i Barrett. Kada su dnevnik pronašli, dali su ga upravo Barrettu, koji se volio hvaliti da povremeno i piše. Vjerovali su kako će preko njega dobro zaraditi na prodaji navodnog Trbosjekova dnevnika. Jasno, Barrett nije nikada napisao ništa više od zagonetki za lokalne novine, no istodobno je i zbog toga bilo teško vjerovati da je mogao proizvesti nešto ovako vjerodostojno. Medijska halabuka koja se digla izgleda da je napravila prevelik pritisak na Barretta i trojicu električara, pa je on sam javno priznao kako je dnevnik falsificirao, a ostali porekli bilo kakvu umiješanost u aferu. Fosmrt renzički su nalazi bili nedovoljno uvjerljivi. Međutim, Robert Smith, autor upravo objavljene knjige “25 godina dnevnika Jacka Trbosjeka: prave činjenice”, nije prestao vjerovati da je to istina. Zapis doista jest pronađen ispod podnih dasaka Maybrickove spavaće sobe i istog dana ponuđen na objavu. Smith i Robinson ne tvrde eksplicitno u knjizi da je Maybrick doista ubojica, ali je sasvim sigurno on sada prvi osumnjičeni. Vrlo je vjerojatno, navodi Smith, da će javnosti biti mnogo zabavnije poigravati se i dalje Trbosjekovim identitetom.
Ovisnost o arsenu
Moguće je kako se Smith samo unaprijed ograđuje od seciranja nove knjige o Trbosjekovu dnevniku, jer ranije njegove tvrdnje o autentičnosti koje su se zasnivale na (ne)podudarnostima, većina je stručnjaka rušila. Nisu im bile dovoljno uvjerljive tvrdnje kako su simptomi ovisnosti o arsenu detaljno opisani u knjizi bili poznati samo užem Maybrickovu krugu, kako su neki u dnevniku izneseni detalji bili poznati samo policiji i ubojici prije objave dnevnika, pa i kako na jednoj od fotografija s mjesta zločina na zidu piše F. M. – Florence Maybrick. Ipak, uz dnevnik postoje i drugi dokazi koji idu u prilog tome kako je upravo Maybrick surovi ubojica s londonskog East Enda. Skončao je gotovo jednako bizarno. Otrovala ga je supruga Florence kojoj je kasnije i presuđeno u velikom suđenju nazvanom “Trovanje u Aigburthu” koje se pratilo i s jedne i s druge strane Atlantika. Postojao je razlog, s Maybrickom su se povezivala i brutalna ubojstva u Austinu u Teksasu, o čemu je 2000. godine napisana i knjiga. Jer, Maybrickov posao trgovanja pamukom zahtijevao je i česta putovanja u Ameriku. Tamo je upoznao Florence, kćer bankara iz Mobilea u Alabami, i unatoč dobnoj razlici, imao je 42, a ona 18, uzeli su se. No, nije to bio sretan brak, odnos je bio prožet preljubom, za neke je upravo to razlog Maybrickova ‘pomaknuća’. A onda i kako je umro. Preminuo je samo 15 dana nakon što mu je zdravlje počelo naglo propadati. Njegova su braća ustvrdila kako se radi o trovanju arsenom, a za su okrivili upravo Florence. U krajnje sumnjivom suđenju osuđena je na smrt, zbog čega je kasnije kazna preinačena na doživotni zatvor da bi na kraju 1904. godine bila i oslobođena. Iz 1993. potječe i priča o džepnom satu s urezanim imenom “J. Maybrick” zajedno s riječima “I am Jack” kao i inicijalima pet žrtava. Utvrđeno je kako rezbarije doista jesu stare barem nekoliko desetaka godina. I tome je satu posvećena nova Smithova knjiga, a prvi put do sada javnosti se na uvid daju sve stranice spornog dnevnika u prirodnoj veličini i boji. Pa neka javnost zaključi sama, navodi se u najavi knjige o Trbosjekovu dnevniku. Koji sasvim sigurno neće ostati posljednje oživljavanje priče o najpoznatijem serijskom ubojici.