Porez na nekretnine odgođen, a nitko još ne zna što donosi
Taj je porez uveden, pa se od njega odustalo 80-ih godina, dalje od prijedloga zakona nije otišao ni Linić, a Marićev zakon stopiran je četiri mjeseca prije primjene
U Hrvatskoj se ne zna ni vrijednost stambenog fonda, zato je komunalna naknada okosnica Marićeva modela oporezivanja nekretnina
Sve dok Sabor ne promijeni zakon, lokalne će vlasti nastaviti s ustrojavanjem baza podataka o nekretninama i pripremama za njihovo oporezivanje, tako da će se rovovska bitka o potrebi oporezivanja nekretnina nastaviti i nakon premijerove izjave da će odgoditi plaćanje poreza. Nije naodmet podsjetiti da se Hrvatska, istina unutar SFRJ, već jednom upustila u masovno oporezivanje imovine, ali analitičarka Instituta za javne financije Marina Kesner-Škreb podsjeća da je cijeli projekt neslavno propao, zbog niza problema koji su i danas prisutni.
I Njemačka mijenja procjene
Pozivajući se na rad profesora Jure Šimovića iz 1989. godine, Marina Kesner-Škreb je u jednom od tzv. newslettera navela da jugoslavenski porez na imovinu iz 1980-ih nije polučio zacrtane ciljeve jer je porezna osnovica nerealno utvrđivana, evidencije o imovini bile su nepotpune, a Uprava društvenih prihoda, kako se tada nazivala Porezna uprava, nepripremljena za naplatu. - Bez obzira na to što je prošlo mnogo vremena, čini se da slični problemi postoje i danas - upozoravala je Kesner-Škreb ambicioznog ministra financija Slavka Linića kojemu ni u dva mandata nije pošlo za rukom da uvede porez na nekretnine. Iako je prijedlog Linićeva poreza na nekretnine bio radikalniji od Marićeva zakonskog rješenja, Linić je 2012. godine imao veću podršku javnosti nego što je ima Zdravko Marić danas jer je uspio uvjeriti dobar dio građana da će kuće u kojima žive ili koje su stavljene u neku funkciju biti izuzete od oporezivanja, a da će pod udar doći bogataši s više vrijednih nekretnina. Sadašnja državna i lokalna administracija nisu se pretjerano ni upuštale u objašnjavanje novih zakonskih rješenja, tako da ne postoje precizne simulacije koje bi pokazale tko bi i koliko plaćao. Uostalom, prema planu i programu za ovu godinu, te bi se simulacije mogle sastaviti tek potkraj godine. Neovisno o Plenkovićevoj odgodi, nitko od mjerodavanih javno nije rekao bi li općine i gradovi stigli popisati i pravilno oporezovati sve nekretnine u idućih pet mjeseci. Stručnjaci kažu da je oporezivanje nekretnina najkompliciraniji porezni oblik jer traži puno znanja, priprema pa i novca za razmjerno male prihode, zbog čega je to u osnovi i najmanje isplativ porez. Usporedbe radi, država gotovo da i nema dodatnih troškova s naplatom PDV-a ili poreza na dohodak jer tvrtke i porezni obveznici sami obavljaju administrativni posao i novac prosljeđuju u proračun. Kod nekretnina to nije tako, pa i daleko razvijenije i iskusnije države svoje proračunske prihode temelje na tzv. indirektnim porezima - što su porezi čija se naplata može prevaliti na poreznog obveznika, a lokalnim vlastima prepuštaju da se bakću s direktnim porezima kao što je to imovina. Kesner-Škreb kaže da je oporezivanje nekretnina u osnovi “mnogo vike nizašto”. Čak i bogate njemačke pokraji- ne svakih 30 godina mijenjaju vrijednost jednom procijenjenih nekretnina, a Hrvatska zapravo i ne zna koliko danas vrijedi stambeni fond u zemlji.
Modifikacija naknade
Zakon koji je donio Zdravko Marić lagana je modifikacija dosadašnje komunalne naknade i nema osnovne karakteristike nekretninskog poreza, kod kojega je bitno odrediti početne vrijednosti nekretnina, trošak održavanja nekretnine, godišnju revalorizaciju i iznos amortizacije ovisno o ulaganju i iznosu stambenih kredita. Većina zemalja koje imaju porez na nekretnine odredile su i minimum stambene površine po članu domaćinstva koji se neće oporezivati.
Linićev prijedlog zakona imao je veću podršku javnosti jer je ciljao na bogate vlasnike Većina zemalja koje imaju taj porez odredile su i neoporeziv minimum kvadrata