Sačuvajmo hrvatsko-srpski tolerantni suživot
Mnogo je godina hrvatski narod promišljao o stvaranju samostalne i suverene Domovine, ali put do slobode bio je dug i trnovit. O tim teškim vremenima svjedoče brojna povijesna, znanstvena, kulturna i druga svjedočenja. Sjetimo se riječi Alaina Finkielkrauta, francuskog profesora socioloških znanosti koji je u razgovoru s uvaženim novinarom Mirkom Galićem, bivšim veleposlanikom u Parizu izjavio: “Oduvijek sam bio ganut čežnjom naroda na samoopredjeljenjem. Hrvatska je napadnuta samo zato što se narod opredijelio za slobodu, suverenitet i neovisnost svoje Domovine”. (Mirko Galić, Zrcalo nad Hrvatskom, pariški razgovori, 1992.1993., Nedjeljna Dalmacija, Split 1994.). Nažalost stoljetna čežnja hrvatskog naroda bila je osujećena. Prisjetimo se predstojećeg 17. kolovoza! Toga datuma, 1990. godine pobunjeni su građani srpske nacionalnosti postavili balvane oko Knina i drugih gradova s namjerom da se stvori srpska enklava, a potom pripoji Srbiji… bio je to politički program srpskog političara Ilije Garašanina (1812.1874.) pod naslovom “Svi Srbi u jednoj državi”. Miroljubiva upozorenja iz zemlje i inozemstva nisu mogli zaustaviti srpski imperijalizam koji se pretočio u ratnih vihor velikih razmjera. Izgubljeni su mnogi životi, odraslih i djece a mnogi su građani protjerani sa svojih ognjišta. Njihove su kuće srušene i spaljene. Jednaku su sudbinu doživjeli povijesni i kulturni spomenici, zdravstvene ustanove pa čak i dječji vrtići! Opustošeni su mnogi gradovi, a Vukovar je bio gotovo sravnjen sa zemljom. Godinama nas je Vukovar podsjećao na Hiroshimu i Nagasaki koji je upravo na današnji dan, 9. kolovoza kada pišem ovaj tekst, obilježio 72. godinu od napada bacanjem atomske bombe! Mnogo je vremena prošlo u pokušajima da se mirnim putem oslobode okupirani hrvatski prostori, čak ni Plan Z-4 koji je pružao najširu autonomiju tzv. SAO Krajini nije bio prihvatljiv. Hrvatska je tada krenula u oslobođenje svojih teritorija vojno-redarstvenim akcijama Bljesak u svibnju i Oluja u kolovozu 1995. Akcije su izvedene u suglasju s potvrđenom Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN iz 1993. na temelju međunarodnih priznatih granica. U tim je akcijama oslobođen najveći dio okupiranih hrvatskih teritorija. Svake se godine 5. kolovoza svečano obilježava Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Neosporno je, da su tijekom vojno-redarstvenih akcija građani srpske nacionalnosti u kolonama napuštali Hrvatsku i potražili utočište u drugim zemljama. Nažalost, tijekom ratnih zbivanja imovina mnogih građana, hrvatske, srpske i drugih nacionalnosti bila je opljačkana. Osim ratnih žrtava bilo je i počinjenih ratnih zločina koji se moraju procesuirati bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Govoreći o ratu kao povredi ljudskih vrijednosti i slobode demokratskog svijeta, vrijedno sjetiti se datuma 15. siječnja 1998. kada je završena mirovna misija UNTAES, poznatija kao mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja bez ijedne žrtve i ispaljenog metka.