Dobila sam desetke odbijenica, ali čvrsto sam odlučila liječiti Hrvate i – uspjela
Liječnica opće medicine iz Kijeva u Zagreb stigla prije šest godina u potrazi za poslom, sad u Bjelovaru specijalizira otorinu Dvadeset poslanih molbi za posao u jednom od zagrebačkih domova zdravlja i još triput toliko za hitne službe u Karlovcu, Puli, Koprivnici i Zagrebu. Uz dakako, jednako toliko odbijenica. Rezime je to poslovnog puta liječnice opće medicine Snežane Vorone koja se iz Kijeva u Hrvatsku doselila još prije šest godina u potrazi za poslom.
Došla odmah nakon diplome
– Stigla sam u Zagreb odmah nakon završenog fakulteta. Odradila sam pripravnički staž, 2013. položila stručni ispit i čekala još pola godine do ulaska u Europsku uniju da mi nostrificiraju diplomu – prepričava 30-godišnja liječnica na dobrom hrvatskom jeziku. Unatoč svim preprekama na koje je naišla, bila je odlučna u tome da nađe posao baš u Lijepoj Našoj. U stan u Zagrebu dovela je i supruga, također Ukrajinca. Sreća joj se napokon nasmiješila 2015. godine kada je dobila posao liječnice na Hitnoj u Čazmi. Prošlog je mjeseca uspjela dobiti i specijalizaciju za otorinolaringologiju pa je Čazmu zamijenila bjelovarskom bolnicom. – To mi je bilo jako neobično, ali posrećilo mi se jer sam bila jedina osoba koja se prijavila na natječaj – objašnjava nam Snežana, koja je u jednom trenutku pomislila da je najbolje da odustane, spakira kofere i vrati se u Ukrajinu. Premda svaki dan do posla i natrag putuje najmanje dva sata, to joj ne predstavlja problem. – I moja je majka, također liječnica, prije 15 godina došla u Hrvatsku. U Ukrajini je dosta teža situacija, liječnicima se teško probiti, a otkako je počeo rat na istoku, plaće su im po 100 eura. Sve koji se žale da je ovdje loše, poslala bih na dva tjedna u Ukrajinu pa da vide gdje je bolje – iskreno kaže Snežana Vorona, rodom s Krima.
Smetaju joj ‘rupe’ u zakonu
Ovdje joj se sviđa što je mirno i što je riječ o manjoj državi koja je, kako kaže, na dobroj lokaciji, sličnog jezika i kulture kao i njezina rodna domovina. Za Hrvate pak kaže da su na “prvu” otvoreni, ali i jako sumnjičavi pa prava prijateljstva teško sklapa. – Mi smo posve otvoreni i normalno nam je da se posjećujemo i kod kuće. Ovdje kad nekoga zoveš doma, moraš ga nagovarati, nitko ne želi – kroz smijeh objašnjava perspektivna liječnica. Smetaju je pak nerazjašnjene točke, odnosno “rupe” u zakonu i nepravda s kojom se više puta susrela. – Kad želiš nešto napraviti, sustav i institucije ubiju ti želju za time i uopće želju da se razvijaš. Dok sam tražila posao, bilo je ljudi koji su mi govorili da ga ne mogu dobiti ako nisam u nekoj političkoj stranci ili nemam vezu. Sve mi je to bilo jako teško – kazala je Snežana Vorona, zadovoljna što su ti problemi napokon iza nje. Nastavak na 28. stranici
Liječnici u Ukrajini, ističe Vorona, izrazito su potplaćeni. Mjesečno dobivaju oko 100 eura