SAMI ĆETE SEBI ISPEĆI ROŠTILJ U RESTORANU
Seul je grad gdje se spajaju tehnologija i tradicija i gdje ćete jesti najbolju hranu
Otrovna napuhača čije će vas meso usmrtiti samo jednim zalogajem ako riba nije dobro očišćena, žive male hobotnice koje jedete dok im izrezani krakovi još mrdaju po tanjuru, pečeni hrskavi kukci na malim ražnjićima koje grickate umjesto čipsa dok se šetate ulicama... Seul, glavni grad Južne Koreje, većina Europljana poznaje kao tehnološku prijestolnicu svijeta, sjedište elektroničkih divova poput Samsunga, LG-ja ili Hyundaija. Ali Seul je puno više od toga. Ovaj je grad čaroban spoj 21. stoljeća i povijesti, što se očituje na svakom koraku. Pa i u ponudi restorana. S jedne strane, grad je prepun suvremenih restorana, McDonald’sa u kojima možete naručiti i dostavu na kućni prag, po čemu su jedinstveni u svijetu. Ali s druge strane, tu su restorančići i zalogajnice koje nude jela na kakva prosječan Europljanin baš i nije navikao. Okusi su neponovljivi i gotovo neopisivi. Naime, Korejci slijede filozofiju po kojoj je hrana svojevrsni lijek i svaki obrok mora biti na dobrobit organizmu. Pa je stoga gotovo svaka namirnica fermentirana po nekoliko mjeseci, čak do granice kvarenja. Korejska kuhinja neopisivo je dobra, ljuta, protkana mirisima i okusima na koje se ipak treba naviknuti. Svaki put kada dođem u Seul, najprije odem u neku od njihovih lokalnih pečenjara na korejski roštilj. Fermentirani komadi govedine na stol dolaze sirovi, zajedno sa kimchijem i cijelim nizom umaka i salata. Meso sami pečete na malom roštilju ugrađenom u stol, baš kao što se u korejskim kuhinjama peče već stotinama godina. Okus je neponovljiv. Nije gastronomija jedino što je ostalo od pet tisuća godina duge povijesti Koreje u danas supermodernom Seulu. Iako je grad u ratu sredinom prošlog stoljeća bio potpuno uništen, ipak je među masom nepreglednih nebodera ostalo dovoljno starih četvrti u kojima život izgleda navlas isto kao i prije nekoliko desetljeća. Tradicionalne korejske kuće sa “smiješkom”, odnosno s prema nebu zakrivljenim rubovima krova, stare pagode, vrtovi mira... U ovim dijelovima grada nema automobila, ulice su jednostavno previše uske za njih, ali to ne znači da nema gužve. Ulični prodavači povlače vas za rukav kako bi vam utrapili jeftini kišobran ili neku igračku, posvuda su kolica s brzom hranom, sladoledom, pivnice iz kojih trešti tradicionalna glazba... Seul kakav malo tko danas zna, Seul s dušom.