Radim kao konj, valjda će se isplatiti
Kod mene nema ni trunke bahatosti, ista sam ona klinka sa SP-a 2009. godine
snimku da vidim kako je došlo do tako daleke dužine. Prošle godine na igrama u Riju kvalifikacije diska bile su navečer, a finale drugi dan ujutro. Ovdje u Londonu su kvalifikacije bile u petak ujutro, a finale u nedjelju navečer. – Ovo ovdje je čisti luksuz. Mislim da je stavljanje finala ženskog diska posljednjeg dana natjecanja na jedna način iskupljenje čelnika Svjetskog atletskog saveza za ono što su nam napravili u Brazilu – istaknula je. Danas u finalu neće iza nje na tribini sjediti Ivan Ivančić kao prije pet godina. Ispalo je da je London bilo njihovo posljednje zajedničko veliko natjecanje. Jer, nakon Londona Sandru je počeo trenirati Edis Elkasević, a Ivančić je umro dvije godine kasnije, krajem kolovoza 2014. godine. – Kada sam se vozila autobusom na kvalifikacije, vratila su mi se sjećanja. Vozila sam se pokraj nekadašnjeg olimpijskog sela. Sjetila se tih dana Igara i druženja sa sportašima. S nekima sam i danas ostala u dobrim odnosima. Sjećam se točno i mjesta na tribini gdje je bio Ivančić. On nije mogao mirno sjediti, već je uvijek bio na ogradi. Ne, Edis neće stajati na njegovu mjestu – istaknula je naša najbolja atletičarka. Zanimljiv poziv dobila je prije kvalifikacija. – Da, dobila sam poziv od jedne osobe koja je pohvalila moje ponašanje. Kakva sam bila kao klinka na SP-u 2009. godine, takva sam i danas. Kod mene nema ni trunke bahatosti. Ja sam radnik koji radi kao konj cijele sezone i uvijek čvrsto stojim na zemlji. Svi mi možemo vrlo brzo poletjeli. Kao ja na Europskom prvenstvu u Barceloni 2010. Tamo sam na zagrijavanju bacila disk debelo iznad norme i pomislila sam – sad ću ja ovo brzo riješiti. Na kraju nisam bacila preko norme i grizla sam nokte čekajući da završi ona druga skupina i da vidim hoću li u finale. E, takve stvari si više neću dopustiti – rekla je Sandra.
Sandra kontra svih drugih
Tko je osoba koja vas je tako hvalila? – To će ostati tajna – istaknula je. Vi ste jedina diskašica koja se prije natjecanja ide zagrijavati na pomoćni stadion koji je udaljen deset minuta vožnje od glavnog stadiona? – Kad svi izađemo iz autobusa, ja jedina odem tamo. Ostale me cure gledaju u čudu. A ja im kažem – hej, ovo je Svjetsko prvenstvo, nema zezancije. I uoči finala opet ću valjda jedina otići na pomoćni stadion. Čini nam se da Edis postaje sve stroži i stroži trener? – U početku je bio blag. Onda kada je 2013. postao zlatni trener, postao je stroži. Volim da mi trener bude strog. Tko bi rekao da mene netko može obuzdati, ali eto, on može, i zato jesmo danas tu gdje jesmo – kaže Sandra.