Preminuo olimpijac Zdravko Hebel
Hebel je 1968. na Olimpijskim igrama u Meksiku osvojio zlato
Zdravko Habel život je posvetio bazenu. Nakon plivačkog početka, postao je vaterpolist, poslije sudac i predsjednik Saveza i odbora drazen.brajdic@vecernji.net U 75. godini, nakon teške bolesti, preminuo je vaterpolski počasnik, olimpijski pobjednik i drugi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zdravko Hebel. Ovaj cijenjeni sportaš i sportski dužnosnik bio je doktor znanosti i sveučilišni profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu pa mu je 2000. Među- narodni olimpijski odbor dodijelio priznanje pod nazivom Sport i svestranost.
Hebelovi uspjesi
Zdravko Hebel rođen je u Zagrebu 1943. godine, a plivanje mu je bio prvi sport u kojem se počeo isticati pa je s 18 godina bio juniorski prvak bivše SFRJ na 200 metara prsno. No, vrlo brzo u svom klubu Naprijed prebacio se na vaterpolo, a kako se među vratnicama brzo iskazao, već s 19 godina postao je igrač zagrebačke Mladosti, kluba u kojem je 1977. i završio karijeru. Sa “žapcima” Hebel je četiri puta bio klupski prvak Europe te šest puta prvak bivše države. Kao svoju najbolju utakmicu često je isticao finale Kupa kupova 1976. u Šibeniku protiv Ferencvarosa: – Tada smo od stare garde ostali samo Bonačić i ja, no igrali smo taktički jako dobro. Za vaterpolsku reprezentaciju bivše SFRJ, između 1965. i 1969. branio je 68 puta, pri čemu se 1968. u Ciudad de Mexicu okitio olimpijskim zlatom kojeg se svojedobno prisjetio u razgovoru s HOO-ovim publicistom Juricom Gizdićem: – Nakon što je Aleksandar Seifert imenovan izbornikom, mi smo cijelu 1967. trenirali i igrali turnire, a na Igrama je nastupilo šest mladostaša i sedam partizanovaca. Premda smo bili sastavljeni od igrača iz dva suprotstavljena kluba, na čijim je utakmicama stalno bilo tučnjave, bili smo strašna momčad. Hebel je bio cijenjeni vaterpolski sudac, a u sportu je obnašao brojne dužnosti. Od 1991. do 2000. bio je predsjednik Zagrebačkog športskog saveza, u dva navrata predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza, a od 2000. do 2002. predsjednik HOO-a.
U dva navrata bio je predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza, a od 2000. do 2002. šef HOO-a