ENA DJEVICA MARIJA
dovali i ostali u molitvi, a žene su otišle na počinak. No, tada je stigao apostol Toma, koji nije uspio doći na vrijeme i oprostiti se od Djevice Marije.
Toma je plakao kao dijete
„Toma se rasplače kao dijete kad čuje za Marijinu smrt. Učenici gostima opraše noge i malo ih okrijepiše. U međuvremenu su se žene probudile i ustale, a kad su se one povukle, odvedoše Tomu i Jonatana na mjesto gdje je umrla Blažena Djevica… Sada su, međutim, Toma i Jonatan željeli poći do groba Blažene Djevice, a apostoli upališe svjetiljke pričvršćene na motkama te svi pođoše s njima po Marijinom križnom putu do njezina groba. Ne razgovarahu mnogo, zadržavahu se kratko kod spomenika na postajama, spominjahu se Gospodinova križnog puta i samilosne ljubavi Njegove Majke, koja je ovdje postavila ove spomenike i tako ih često zalijevala svojim suzama“, kazuje Emmerich, opisujući kako su, kada su stigli do grobnice, svi se bacili na koljena, a Toma je pojurio s Jonatanom prema ulazu špilje. Ivan ih je slijedio. „Dvojica učenika saviju grmlje ispred ulaza unatrag te oni uđoše i sa strahopoštovanjem plaho kleknuše ispred odra Blažene Djevice. Onda se Ivan približi laganom lijesu nalik na košaru, koji je malo izlazio iznad odra, razriješi tri sive vrpce koje su zatvarale poklopac te ih stavi nastranu. Tad osvijetliše lijes iznutra te vidješe, duboko potreseni, kako mrtvačka platna, u potpunom obliku kao bijahu umotani, leže pred njima prazna. Preko lica i grudi bijahu otvoreni, povoji za ruke bijahu lagano odmotani, no ipak još u omotnom obliku, kakvi su ležali, ali preobraženo tijelo Marijino više ne bijaše na zemlji. Oni podignutih ruku u čudu pogledaše uvis kao da im je sveto tijelo tek sada nestalo s vidika, a Ivan iz špilje povika onima vani: „Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!“, navodi Emmerich, opisujući kako su nakon toga svi, dvoje po dvoje, ulazili u usku špilju i gledali u čudu gdje prazna mrtvačka platna leže ispred njih „Izišavši, kleknuše svi na zemlju, gledajući uvis prema nebu s uzdignutim rukama, zaplakaše i pomoliše se, hvališe Boga i njegovu preobraženu Majku, njihovu dragu, vjernu Majku, poput odane djece nekim slatkim riječima koje im Duh položi u usta. Tad se prisjetiše i spomenuše onog oblaka, svjetlosti koji su odmah poslije pokopa na putu kući ugledali iz daljine koji se spustio na grobni brežuljak, a onda odletio uvis. A Ivan uze mrtvačka platna Blažene Djevice s velikim poštovanjem iz lijesa, preklopi ih i uredno smota pa ih uze k sebi. Onda opet poklopi lijes i ponovno ga zaveže vrpcama. Tada napustiše grobnu špilju, čiji ulaz opet zatvoriše grmljem“, kazuje bl. Anna Katharina Emmerich, dodajući da su poslije Marijin stan u kući apostoli uredili u crkvu.