Plenkovićeva Vlada politiku shvaća tek kao PR

Znakovito je koliko se ova vlast suspreže od bilo kakvog činjenja, realnog suočavanja s problemima. Pritom kao glavni neprijatelj redovno ispada narod, a ne oporba

Ako bismo tražili riječ kojom bismo sažeto opisali stil vladavine Andreja Plenkovića, vjerojatno bi najbliži termini bili “izbjegavanje”, “izmicanje”, ili možda još preciznije, u slici – zatamnjivanje. Suprotno razotkrivanju, što asocira na herojsko stajanje na čistini i suočavanje s izazovom, ovaj stil vladanja svoju stabilnost osigurava izbjegavanjem problema njihovim zatamnjivanjem. Ima političara koji se ponašaju kao kameleoni, koji čuvaju sigurnost vlasti tako što svoju boju mijenjaju kako bi se stopili s okolinom. Takvih je, kao što znamo, najviše. Znamo i za lignje, koje se, primjerice, od opasnosti brane tako što sebi otkinu ruku, što bi bio dosta ekstreman stil za političara, ali mogu se naći i takvi primjeri. Stil sipe, međutim, ovdje bi nam, usporedbe radi, mogao biti najpodesniji – kao što znamo, sipa pred izazovom pušta crnilo da zatamni vodu i omami protivnika. Nije to neka moćna i dugoročna strategija, tek trik, obmana koja ostavlja vidljivi trag. Premda se premijer povremeno zna pohvaliti svojim umijećem kriznog komuniciranja, ne bismo mogli reći da je strategija Vlade u suočavanju s izazovima impresivnija od ove morskih glavonožaca beskičmenjaka. Znakovito je, u stvari, koliko se ova vlada suspreže od bilo kakvog činjenja, realnog suočavanja s problemima – osim što, eto, povremeno zna pustiti velike količine tinte u javni prostor. Pritom kao glavni neprijatelj redovno ispada narod, koji treba omamiti i ostaviti u mraku neznanja, a ne oporba. Tako to ide kad se politika shvaća tek kao PR. Možda prvi problem na koji je nabasala Plenkovićeva vlada, gubitak arbitraže Ina-MOL, može sasvim lijepo ilustrirati kako ta strategija izgleda na djelu. Svi se sjećamo kako je premijer odlučio tu važnu vijest pučanstvu servirati na samo Badnje veče, između kolača i vina. Termin je, naravno, izabran namjerno, kako bi javnost bila pošteđena spoznaje da smo upravo izgubili milijarde jer nismo nagodbom htjeli riskirati milijune. Tinta koja je tada puštena bilo je obećanje narodu omamljenom blagdanskim mamurlukom da ćemo koliko sutra otkupiti Inu i vratiti je pod narodni suverenitet. Ništa se od toga, naravno, nije dogodilo; samo je šok zamijenjen narkotičnim snom i sve je vraćeno u tupu inerciju koju se naziva političkom stabilnošću. Milijardu i pol kuna, plus visoki troškovi angažiranja odvjetnika, popapala je maca – i nikom ništa. Operacija uspjela, pacijent preminuo. Demagošku prirodu Plenkovićeve vladavine, koje izbjegava odgovore a nudi izgovore, možda još ljepše ilustrira aktualna situacija oko odgađanja primjene zakona o porezu na nekretnine. Kao što znamo, udruga poreznih obveznika Lipa je proljetos, nedugo nakon što je zakon izglasan, pokrenula peticiju za njegovo ukidanje. Za kratko vrijeme uspjeli su prikupiti preko sto tisuća potpisa, koje su poslali na uvid Plenkoviću. Suočen s glasom ljudi odozdo, Plenković ponovno primjenjuje svoju strategiju sipe: objavljuje da će se primjena tog zakona odgoditi, kako bi se čitava stvar “iskomunicirala s javnošću”. Bilo je to, naravno, samo puštanje tinte iz straha od glasa populusa, kako bi se inicijativa presjekla i oduzeo joj se zamah. Kako bi obmanu prikazao izlaženjem u susret zahtjevima građana, medijski je taj njegov manevar prikazan skoro pa kao stvarno odustajanje i kao pobjeda Lipine inicijative. No, to je bio samo jadac. Zakon je već izglasan i s prvim danom Nove godine stupa na snagu, a Plenković je stvar samo odgodio kako bi je “dodatno iskomunicirao”. To znači da ćemo uskoro vidjeti veliki broj naslova koji će medijsku pažnju koju je privukla Lipina inicijativa iskoristiti kako bi ju prikazao kao stvar iza koje stoje interesi omraženog krupnog kapitala. U sljedećoj fazi će i Živi zid sa svojom referendumskom inicijativom biti iskorišten i gurnut s Lipom među branitelje bogatih, što bi trebala biti dodatna kompromitacija. Prvi je tintu u tom smjeru pustio podlistak hrvatskih Antifa, s udarnim naslovom “Lipino crnilo”. Crnilo je, naravno, sipino a ne lipino, a demagoški bubanj usmjeren je na to da se narodu utjera strah od populizma i vlastite moći. Jasno je i da se od zidova ne živi, no vlasništvo nad nekretninama ljudima je vremenom postalo simbolom sigurnosti, a ovim nametom i taj zadnji otočić sigurnosti dolazi pod udar države. Kao i svaki put dosad, Plenkovićev ekonomsko-propagandni program doći će i ovaj put na naplatu narodu s većim brojem nula.

Demagošku prirodu Plenkovićeve vladavine vidjeli smo na kupnji Ine i “dodatnoj komunikaciji” o porezu na nekretnine