IVO JOSIPOVIĆ
Ako se ljevica ne udruži iza jakog kandidata, GrabarKitarović opet bi mogla biti izabrana
Bivši predsjednik države Ivo Josipović našao se na meti žestokih kritika zbog svojih zadnjih istupa protiv nadbiskupa Marina Barišića i programa HRT-a na blagdan Velike Gospe. Razgovarali smo o tome što ga je na te kritike motiviralo, je li to uvertira u njegovu ponovnu kandidaturu za predsjednika države, ali i o stanju na ljevici, njegovoj bivšoj stranci,...
U zadnjih nekoliko dana više ste puta žestoko napali Crkvu. Što je tome razlog?
Ne, nisam napao Crkvu, nego HRT, i to ne zbog prijenosa mise, kako lažu neki desni mediji. Uostalom, i ja sam znao otići na mise u znak poštovanja prema vjeri svojih prijatelja i sugrađana. Ali protiv sam koncepta HTV-a koji je danima „prebukirao“svoj program vjerskim sadržajem. To ne samo da prelazi okvire javne televizije i njezinih obaveza prema Vatikanskim ugovorima nego je kontraproduktivno za promociju duhovnih sadržaja. Osim toga, javna televizija trebala bi slijediti sekularni karakter države. Međutim, smatram da je Hrvatska dobrano iskoračila iz Ustavom definiranog koncepta sekularne države pa je valjda program HRT-a logična posljedica te činjenice. Drugo, osvrnuo sam se negativno na tezu mons. Marina Barišića kojom je u istu ravan stavio razvod braka s najvećim društvenim zlima. Zar se zaista razvod, pravo koje jamči hrvatska država kada, nažalost, dvoje ljudi više ne može biti zajedno, možemo uspoređivati sa zlima poput korupcije, ubojstva ili pedofilije!? Ili razarajuće gospodarske krize zbog koje mnogi svoju budućnost traže u bijegu iz Hrvatske? Što je sljedeće? Da se zabrani razvod braka?
Biskupi i nadbiskupi trebaju paziti što govore, ali i političari bi trebali birati riječi. Je li vam ipak žao zbog reakcije na propovijed mons. Barišića kada ste kazali da je očito “stigla svježa bunika” i mislite li mu se ispričati?
Slažem se, kler bi, posebno kad govori s oltara i s autoritetom duhovnog vođe, trebao paziti na korektnost izjava. I bilo bi dobro da izbjegava politiku. Kako govori, recimo, biskup Košić, to smatram destruktivnim za hrvatsko društvo. Ali, ako se već kler upušta u politiku, ima na to pravo, onda mora biti spreman na kritiku, pa i oštru, kakve su i njihove poruke. Figura koju sam koristio u odnosu na iskaz o razvodu braka nema namjeru uvrijediti mons. Barišića, već istaknuti potpunu neprimjerenost njegove teze o razvodu braka. Figura je, inače, u širokoj uporabi kada se ističe apsurdnost neke izjave i nije usmjerena na osobu biskupa Barišića. Inače, imao sam čast tri puta susresti papu Franju i duboko me se dojmio njegov reformski pristup Crkvi. Volio bih da i naši biskupi slijede više papu Franju koji se zalaže za pozitivne vrijednosti Crkve i sekularnu državu.
I konzervativna udruga Vigilare traži vašu ispriku zbog vaše kritike na program HRT-a za Veliku Gospu. Kažu da će tražiti i pravno tumačenje postoje li elementi kaznenog djela u vašoj izjavi, odnosno je li bilo riječi o govoru mržnje i poticanju na diskriminaciju. Kako to komentirate?
Gospoda iz udruge Vigilare najkonzervativniji su dio hrvatskog društva. Njihovo je pravo da u demokratskom društvu zagovaraju što god žele, pa i da izmišljaju nekakav govor mržnje. Referiraju se na moju izjavu da Hrvatska NIJE katolička džamahirija. Pa valjda ne misle suprotno, da Hrvatska to jest ili da bi trebala biti!? Ako se ne slažu s mojom tvrdnjom, onda zastupaju koncept hrvatske države i društva suprotan našem Ustavu pa bi se oni trebali ispričati.
Činjenica jest da se velika većina Hrvata izjašnjava katolicima. Mislite li da se takvim objavama vrijeđaju njihovi osjećaji?
Nimalo. Koliko je katolika za to da se zabrani razvod braka? Koliko bi katolika željelo da Hrvatska ne bude sekularna država? Dobio sam puno poruka podrške od ljudi koje ne poznajem i koji kažu da su od rođenja katolici, ali da se slažu s mojom kritikom. Istina, bilo je i onih drugih, koji su me vulgarno napali, čak i prijetili. Ali većinom su te intervencije dolazile s Facebook profila koji su praktički prazni, dakle vjerojatno dio organiziranog sustava nastupa na internetu. Bilo je nešto vulgarnosti potpisanih i sa “za dom spremni”.
Jesu li zadnji istupi motivirani željom za ponovnim povratkom na političku scenu?
Bez obzira na to što ne obnašam neku dužnost, ja jesam na političkoj sceni, nisam nikada s nje odlazio. U ovoj ili onoj formi, na njoj ću i ostati. Ako ništa drugo, kao komentator koji upozorava na probleme u društvu.
Gospoda iz udruge Vigilare najkonzervativniji su dio hrvatskog društva. Referiraju se na moju izjavu da Hrvatska NIJE katolička džamahirija. Pa valjda ne misle suprotno, da Hrvatska to jest ili da bi to trebala biti!? I u vašoj bivšoj stranci zadnjih dana kruži priča kako imate ambiciju ponovno se kandidirati za predsjednika države. Ima li u tome istine?
Daleko su predsjednički izbori. Mislim da još barem godinu dana neće biti profiliranih kandidatura.
Kad biste ponovno pokušali “osvojiti” Pantovčak, biste li voljeli imati potporu SDP-a?
Ljevica je u ozbiljnoj defenzivi, razjedinjena. Bilo koji kandidat s ljevice, barem u drugom krugu, mora imati formalnu ili neformalnu podršku svih lijevih i centrističkih stranaka, pa i SDP-a kao najjače stranke.
Ta će stranka vjerojatno organizirati i predizbore na kojima će birati kandidata za predsjednika. Postoji li šansa da se vratite u SDP i izađete na te predizbore?
Predizbori su dobra stvar. Meni su u prvoj kampanji jako pomogli jer sam se kao kandidat SDP-a dobro pozicionirao u javnosti. Podržavam SDP da među svojim članovima provede predizbore i istakne kandidata koji može pobijediti. Što se tiče povratka, ne samo mene nego i brojnih drugih članova koji nisu željeli iznutra rastakati stranku nego su radije otišli jer je bilo očito da ne mogu promijeniti sve one loše stvari koje je inauguriralo bivše vodstvo, on ovisi o više faktora. Prije svega, o tome hoće li se SDP reprofilirati, hoće li se smiriti ovi sukobi i, naravno, o tome želi li SDP uopće povratak nas koji smo otišli. Inače, moja je teza da se ljevica, dijelom organizacijski, ujedinjavanjem brojnih stranaka ljevice i lijevog centra u najviše dvije, te akcijski, ozbiljnom programskom suradnjom, treba ponovo nametnuti kao vodeća snaga u zemlji. Hrvatska je ozbiljno zadesnila, problemi su brojni, od ekonomije, demografije, znanosti, kulture, socijalnih nepravdi – i smatram da odgovor na njih može dati samo snažna građanska opcija lijevog centra.
I bivši šef SDP-a Zoran Milanović navodno ima te ambicije. Vidite li njega kao nekoga tko ide na predizbore u stranci?
Ako ima te ambicije, one su legitimne. I, naravno, ako stranka u Statutu ima predizbore, vjerojatno će ih i provesti, sa ili bez Milanovića.
Zašto držite da su Milanovićeve šanse na predsjedničkim izborima minimalne?
Iako su njegovi politički kapaciteti ozbiljni, ima i pokoju, ali važnu manu. Mislim da nije dobro iskoristio svoj premijerski mandat i da je u velikoj mjeri kreator problema koje danas ima SDP. Osim toga, barem do sada, antagonizirao je političku scenu, a s takve pozicije nije lako dobiti pedeset posto plus jedan glas na izborima.
Vidite li ga ponovno u politici i što uopće mislite o tome?
Naravno, zašto osoba takva potencijala i iskustva ne bi bila u politici!? Nije najvažnije pri tome hoće li ili neće dobiti kakvu visoku funkciju.
Može li po vama predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dobiti još jedan mandat?
Može, posebno ako ljevica ne istakne jakog kandidata i ne stane svim potencijalima iza njega. Na prošlim predsjedničkim izborima snažna stranačka mašinerija i podrška bili su njena odlučujuća prednost.
Kako gledate na njene političke poteze?
Predsjednica u kampanji nije obećala ništa ozbiljno. Obećala je preseliti ured, nije to učinila. Obećala je uvesti vojni rok, nije to učinila. Obećala je da će Hrvatska biti najbogatija država na svijetu, vidimo gdje smo… Kakva obećanja, takva politika. Zapravo, u unutarnjoj politici kao da ne sudjeluje. Ne vidim ni jedan značajan potez koji je povukla. Štoviše, rastakala je ono što sam, smatram dobro, ostavio u naslijeđe. Prije svega, poboljšane odnose sa susjedima i poticanje borbe protiv korupcije. Bilo je i nespretnih i nesretnih izjava, čak i skandala. Sjetimo se, interveniralo je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Ipak, čini mi se da je neke poslove odradila korektno, poput poslova vezanih za izbore. I ovo putovanje u Australiju izgleda dobro pripremljeno. Također, posljednji odabir veleposlanika vrlo je dobar. Želim predsjednici da gotovo pola preostalog mandata odradi najbolje moguće.
Predsjednica je upravo u Australiji. Pozdravljate li njenu odluku da ne ide u Hrvatski dom u Melbourneu gdje je postavljena bista Ante Pavelića zbog čega je od dijela iseljeničke zajednice dobila kritike?
Predsjednica je potpuno u pravu i podržavam je u tome.
Inicijativu Tri mora predsjednica je nazvala našoj najvećom i najsnažnijom inicijativom koju je Hrvatska poduzela. Kakav je vaš stav, je li to naše djelovanje u vanjskopolitičkom interesu Hrvatske?
Prije svega, taj projekt, pod drugim
Nastavak na 6. stranici
Napadali su me kad sam upozorio na ustašku zmiju, a sada na nju upozorava i SAD. Vlada taj problem, da želi, može riješiti na jednoj sjednici Projekt Tri mora pod drugim imenom započeo je puno prije Kolinde Grabar-Kitarović. Ali ona je dodala političku komponentu i stavila ga u nadmetanje Rusije i SAD-a
imenom, započeo je puno prije izbora gospođe Grabar-Kitarović za predsjednicu, pa i prije mog mandata. Još 2011. godine potpisan je prvi ugovor. Kasnije, 2014. godine u Dubrovniku, na sjednici inicijative Brdo-Brijuni uz sudjelovanje kancelarke Merkel izborili smo financiranje LNG terminala od EU. Dobro je da je predsjednica nastavila taj projekt, no nije lijepo da ga tako svojata. Ali, istina je, predsjednica je dodala jednu novu, važnu komponentu. Izvorno, bila je riječ o energetskom projektu, ona mu je dodala važnu, smatram, negativnu političku komponentu i stavila ga u funkciju nadmetanja SAD-a i Rusije. Hrvatska je premala zemlja da bi bila ukras u takvom političkom sukobu, a posebno ne smatram mudrim slanje vojske na rusku granicu.
Možemo li, s obzirom na to da velike europske sile nisu oduševljene tom inicijativom, očekivati njihovu pomoć u slučaju problema sa susjedima, primjerice sa Slovenijom zbog arbitraže, ulaska u Schengen…?
Da, važan dio EU ne gleda s odobravanjem ovu političku komponentu projekta Tri mora i konfrontaciju s Rusijom.
Tko po vama u Hrvatskoj trenutačno vodi vanjsku politiku?
Vlada i predsjednica, tako je po Ustavu.
Dugo poznajete premijera Plenkovića. Kako gledate na prvu godinu njegova mandata?
Očekivao sam puno više. Znam ga kao odličnog studenta i vrlo uspješnog diplomata, pravog europejca. Žao mi je što nije pokazao reformske ambicije i što podilazi desnom, pa i najdesnijem dijelu političkog spektra. Naravno da za sve probleme koje imamo nije kriva njegova Vlada, ali jest za nečinjenje. Isto tako, i neke pozitivne stvari, poput skromnog, ali ipak rasta BDP-a, malo su zasluga Vlade. Kolebljiva je, bez ozbiljnih inicijativa, prijeti nam stagnacija, ali i daljnje urušavanje građanskih vrijednosti za koje smo mislili da su neupitne.
U Jasenovcu je i dalje ploča s natpisom “za dom spremni”, u Slunju se isti pozdrav uzvikivao na koncertu koji je financirala Vlada. U utorak je i State Department upozorio na problem veličanja NDH i umanjivanje ustaških zločina u Hrvatskoj. Koliki je to, realno, problem i kako to riješiti?
Ah, kad se samo sjetim koliko su me neki mediji napadali kad sam upozoravao na ustašku zmiju… Sad na nju, drugim riječima, upozorava i naš strateški saveznik. Problem je na pojavnoj razini vrlo jednostavno riješiti: odmah treba ukloniti sve simbole, spomenike i oznake koji služe veličanju ustaštva. Vlada taj proces može pokrenuti na jednoj sjednici, naravno, da to želi. Dugoročno, trebalo bi promijeniti udžbenike i ukloniti stalnu indoktrinaciju koja revidira povijest te od gubitnika i suradnika Hitlera i Mussolinija u zločinu želi učiniti heroje i domoljube.
Tinja i novi sukob na relaciji premijer – ministrica obrazovanja. Vjerujete li da će išta biti od kurikularne reforme?
Teško. Samo je privid da je glavni spor o tome koliko će se ovih ili onih stihova uvrstiti u program. Ključna su svjetonazorska pitanja o kojima nema dogovora. Zato praktični potezi, poput što ranijeg uvođenja informatike i stranih jezika, imaju smisla.
A od Vlade? Hoće li, nakon ulaska HNS-a, ona ipak trajati do kraja mandata ili mislite da to ipak neće biti slučaj?
Kladio bih se na opstanak Vlade. HNS, ako sada napusti HDZ, nema budućnost i ne vjerujem da će riskirati nove izbore na kojima ne bi više mogao imati partnerstvo jedne od velikih stranaka. S druge strane, politika SDSS-a i Milorada Pupovca je pragmatična i kolaboracionistička. Koristi koje imaju od sudjelovanja u vlasti očito su im važnije od dosljedne provedbe manjinskih prava i antifašizma o kojemu toliko govore.
Vlada se svakodnevno suočava s nizom problema. Međutim, oporbe gotovo da nema. Zabrinjava li vas to?
Oporba nije u dobrom stanju i to je veliki problem za funkcioniranje demokracije.
Šef oporbe Davor Bernardić kao da je nestao.
Volio bih da je SDP žustriji u kritikama vlasti i predlaganju novih, dobrih rješenja. Ali, očito, unutarnji su problemi ti koji dominiraju strankom. Mogu samo poželjeti Bernardiću da pronađe formulu koja će dokinuti sadašnje, teško održivo stanje koje je, podsjećam, naslijedio od prethodnika. Ali, sad je na njemu odgovornost da ga popravi.
Dok Bernardića nema, njegovi u stranci ne štede ga kritika. Poručuju mu da nije lider, da ne zna izazvati Plenkovića, da se uči voditi stranku... Vidite li vi u njemu potencijalnog lidera?
Nisam siguran da je mudro to što se radi u SDP-u. Ako ne vjeruju predsjedniku, neka pokrenu postupak smjene ili neka se povuku. Stalno razvlačenje stranke, rušenje ugleda predsjednika i bavljenje unutarnjim sukobima ne može SDP-u donijeti ništa dobra. Bernardić je izabrani predsjednik i želim mu da stranku vrati na vrh hrvatske politike. Uz podršku svih onih kojima je do drugačije Hrvatske, on to može.
Što se dogodilo s pričom o ujedinjenju ljevice? Vi ste imali neke pokušaje uspostavljanja suradnje svoje stranke sa SDP-om. Gdje je zapelo?
Suradnja je počela. Moja stranka “Naprijed Hrvatska!” izašla je na dio lokalnih izbora sa SDP-om i ostvarili smo određene uspjehe. Ali to nije dovoljno. Već sam rekao kako vidim lijevi centar i ljevicu: koncentraciju u dvije snažne stranke – jednu lijevog centra, drugu ljeviju koje koordiniraju svoje aktivnosti i zajedno rade na osvajanju vlasti. Jako puno ovisi o tome hoće li stranačka vodstva shvatiti kakvu odgovornost imaju i da je alternativa dugogodišnja, sve desnija vlast.
Biste li voljeli da jednog dana dođe do ujedinjenja vaše stranke i SDP-a? Koliko je to realan i izgledan scenarij?
U stranci “Naprijed Hrvatska!” većinom su, poput mene, bivši članovi SDP-a koji su bili duboko razočarani stanjem u SDP-u i politikom koju je vodio. Izabrali smo ne iznutra podrivati stranku i voditi borbe za koje smo znali da ih ne možemo dobiti, nego sve te ljude sačuvati za lijevu politiku. Moguće ujedinjenje svakako je poželjno, a pretpostavke su mu da se SDP konsolidira, da i oni žele naš povratak, ali i promjena politike. Ja se nisam vratio nakon mandata u SDP jer vodstvo stranke nije željelo reforme i politiku koju sam kao predsjednik države zagovarao: ozbiljnu teritorijalnu reformu i decentralizaciju države, značajnu reformu pravosuđa i uprave, modernizaciju ekonomskih ciljeva s oslonom na četvrtu tehnološku revoluciju i nove ekološke standarde, drugačiju brigu o radnim mjestima i socijalnim pravima, posebno mladih, reformu političkih institucija, od stranaka do parlamenta. Uz to, nakon što je Ustavni sud stao u zaštitu pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva, posebno očekujem, ne samo od SDP-a nego i od vladajućih, da ne poprate šutnjom uvođenje načela „tko je jamio, jamio“u ustavnopravni sustav Hrvatske.