Alternativna povijest generala Roberta E. Leeja
su se u nekim sadržajima prepoznale i skupine koje smo vidjeli u Charlottesvilleu – kaže prof. Cvrtila. Poznati novinar dr. Danko Plevnik četiri je puta pratio američke izbore te je napisao knjige “Kaos hegemonije” o Bushu i “Hijerarhija međuovisnosti” o Obami, “Novi NATO ili stara geopolitika” i “Geopolitika smisla života”. I više nego dovoljna referenca za diskusiju o današnjoj Americi.
Panika zbog Obamacarea
– Ta teza o podjelama od Američkoga građanskog rata pripada upravo Trumpu radi relativizacije njegova revizionizma i predsjedničke odgovornosti. Ona je točna samo u okviru fenomenologije, dakle serije pojava: od zabrane zastave Konfederacije do današnjih rušenja spomenika toga vremena, ali nemaju vezu s američkim ratovima koji se vode nakon Drugog svjetskog rata. “Američki san” se mijenjao s vremenom, ali nije iščezao, on je i dalje ideološka osnova američkog društva, što se najbolje vidjelo u negodovanju srednjeg sloja pri uvođenju Obamacarea. Amerikanci ne žele sistemski plaćati zdravstveno osiguranje za nekoga tko ne radi ili ga ne može plaćati sam, premda imaju razvijenu volju i naviku humanitarnog i karitativnog djelovanja. Problem je u tome, kako je to istaknuo bivši američki lider MRA (Moral Re-Armament), danas Initiatives of Change Frank Buchman, što u svijetu postoji dovoljno “za svačiju potrebu, ali ne i za svačiju pohlepu”. Turbokapitalisti su u SAD-u ostvarili svoj stalno rastući profit na višegodišnjem smanjivanju plaća radnika i srednje klase pa američko društvo više ne može izdržati tenziju takve kontradikcije. Otuda je razumljiv i politički uspjeh Bernieja Sandersa – kaže Danko Plevnik. Neprijeporno, Sjedinjene Države i danas su vodeća svjetska sila. I u vojnom i u ekonomskom smislu, što potvrđuju i brojke bez obzira na gospodarsko jačanje Kine i rastući utjecaj Rusije u svijetu. Statistički gledano, čini se da je Donald Trump doista počeo izvršavati svoja predizborna obećanja. Broj radnih mjesta porastao je čak za milijun, a raste i BDP. Međutim, Trumpova administracija o jednom podatku ne govori puno. Jaz između bogatih i siromašnih veći je nego ikada prije, a povećavati se počeo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan posto najbogatijih Amerikanaca, prema istraživanju Thomasa Pikettyja, Emmanuela Saeza i Gabriela Zucmana s kraja prošle godine, zarađuje prosječno 1,3 milijuna dolara godišnje. To je otprilike trostruko više nego 80-ih godina. Oni danas ostvaruju 20 posto ukupnog američkog prihoda, 70-ih godina ostvarivali su dvostruko manje. Još je očitija razlika kada se pogleda gornjih 0,1 posto, oni prosječno godišnje zarađuju osam milijuna dolara. S druge strane, donjih 50 posto zarađuje isto koliko su zarađivali 80-ih godina, 25.000 dolara godišnje. Samo 50 posto djece doći će u priliku da zarađuju više od svojih roditelja. Još 50-ih godina prošlog stoljeća radilo se o njih 79 posto. Nije, dakle, sasvim točna tvrdnja da je izbor Donalda Trumpa logična posljedica istih uzroka koji su doveli i do recentnih nereda.
Heroj porezne reforme
– Situacija je prekomplicirana za tako jednostavne tvrdnje. Izbor Donalda Trumpa jest djelomično bio i odraz rasističke reakcije bijele radničke sirotinje, tzv. rednecka, ali i krupnog kapitala utjelovljenog u braći Koch koji, prema tvrdnjama Jeffreya Sachsa, kontrolira vođe Predstavničkog doma i Senata. To je paradoks današnje Amerike. Kapitalisti preko Trumpa konačno imaju svoju vlast i više ne moraju lobirati za nju, a desni lumpenproletarijat dolazi na svoje samo u nemirima poput onoga u Charlottesvilleu. Preko svog ideologa Stevea Bannona, Trump je dobio izbornu podršku takve moralno zaostale populacije i sada joj ne može okrenuti leđa, a sve to vodi u potpunu dezorijentaciju ne samo američkog društva i javnosti, nego i svijeta kojemu je Amerika dosad bila racionalni i slobodarski uzor. Ne bih htio vjerovati u proroštvo znamenitog američkog filozofa Richarda Rortyja koji je, prije smrti, rekao da će ovaj put fašizam pobijediti – kaže Plevnik. Braća Charles i David Koch vlasnici su druge po veličini korporacije u Americi, Koch Industries. Njihovo bogatstvo procjenjuje se na 80 milijardi dolara, samo prošle godine uvećali su ga za 12 milijardi. Ponajveći su republikanski financijeri koji su uspjeli i na sudu ostvariti pravo da S vremenom se nametnula teza o generalu Robertu E. Leeju kao karijernom vojniku koji se ratu pridružio iz principa, a ne zbog obrane ropstva, na koje, navodno, nije blagonaklono gledao. Istina je, međutim, gotovo dijametralno suprotna. Izgleda da postoje vrlo dobri razlozi zbog kojih je spomenik južnjačkom vojskovođi i danas predmet prijepora. Lee, sin generala u vojsci Georgea Washingtona, doista je držao robove, prvo one koje je naslijedio od majke, a onda i one koji su pripadali obitelji njegove supruge. Dokumenti govore da se Lee posebno okrutno odnosio prema robovima, odbijao je svaku pomisao na njihovo oslobađanje, a pokušaje bijega izuzetno je svirepo kažnjavao. Ponajviše mu se predbacuje razdvajanje obitelji, što se izjednačuje s genocidom. Povjesničari koji proučavaju njegov život pogotovo ističu rečenicu njegovih robova – najužasniji čovjek kojeg sam ikada vidio. Spominje se i njegovo razmišljanje o crncima za koje je smatrao da im je daleko bolje u Americi nego što bi im bilo u Africi. Jer, kako je razmišljao Lee, ropstvo je za njih dobro jer ih uči disciplini te ih priprema za velike stvari. Emancipacija treba pričekati božansku intervenciju. Žele li crnci uopće biti robovi, nije ga, izgleda, previše zanimalo.