NAROD NEKA PLAĆA, A POREZ NA NEKRETNINE TROŠIT ĆE BUKARE
Ima li pompozno najavljeni, pa naprasno odgođeni porez na nekretnine ikakve veze s kulturom? Kako ne bi imao. Od tog bi poreza koristi trebale imati lokalne zajednice. Dakle ne troma središnja vlast koja ionako guta gotovo sve što se u ovoj državi izguli od ljudi, pa lokalcima ostaju tek porezne mrvice ili dodatni prirezni nameti kojih se tako lucidno dosjetio baš nepoderivi aga nad agama Milan Bandić. Ako bi od poreza na nekretnine koristi trebala imati lokalna vlast, znači li to da bi onda lokalne vlasti više brinule za kulturnu baštinu? Da li bi tim novcem obnavljale stare crkve, tvrđave, dvorce, crvotočne slike, skulpture? Da li bi plaćale dodatna arheološka istraživanja? Otvarale nove muzeje za koje središnja vlast nema novaca ili sluha? Zapošljavale brojne mlade glumce koje su na nepostojeće teatarsko tržište rada bacile brojne glumačke državne i privatne akademije? Dakle otvarale i nova lokalna kazališta? Kupovale više knjiga za svoje knjižnice? Otvarale nove galerije u gradskim prostorima gdje bi mogli izlagati i mladi umjetnici? Poticale jači kulturni život i u najmanjim sredinama? Iznajmljivale prostore za knjižare po dampinškim najamninama? Kupovale instrumente za svoje muzičke škole? Otvarale nove koncertne dvorane kakve sada već panično nedostaju i gradovima poput Splita i Dubrovnika? Da li bi naručivale biografije i monografije o zaboravljenim velikanima? Da li bi poticale snimanje filmova o aktualnim temama koje zanimaju lokalno stanovništvo? Projekata i ideja za plasiranje poreza na nekretnine koji je sada u zrakopraznom prostoru ima napretek. Ali, poznavajući hrvatski upravni krvotok, već je u startu jasno da bi od poreza na nekretnine koristi imali samo sitni i manje sitni uhljebi koji bi se na taj porez nakačili i srkali ga poput infuzije, što pod krinkom domoljublja, što pod krinkom političkog oportunizma i trgovačke pragme. Da li bi Trogir koji je pod zaštitom UNESCO-a konačno dobio i najnužnije komunalne uvjete za prolazak rijeke turista izvan zaštićene gradske jezgre, primjerice na čiovskoj strani na kojoj je strani ulagač u hotel pretvorio nekadašnju tvornicu duhana? Otvoreno sumnjam. U Trogiru su se na vlasti mijenjale sve moguće garniture, ali taj je grad potpuno komunalno zapušten i što se kulture tiče devastiran. Pa bi sada novim porezom trogirskoj upravi trebalo dati novi novčani priliv kako bi i dalje oko samog baštinskog dragulja carevao opći nered bez pločnika i prilaznih cesta dostojnih 21. stoljeća, i bez ikakve vizije sustavnije i ambicioznije ponude za tisuće turista koji dolaze u grad pod zaštitom UNESCO-a, a ne dobivaju kulturnu ponudu dostojnu trogirske povijest. Zato bi s porezom za nekretnine zadovoljni bili samo novokomponirani Bukare iz Brešanovog “Hamleta u Mrduši Donjoj” koji bez problema mijenjaju političke opcije i imaju propovijed za sve prigode, od svadba do sprovoda. A narod neka plaća.
Stanovnici Istre, Kvarnera i Dalmacije koji ljetni odmor žele provesti u miru, mogli bi zamijeniti svoj životni prostor za mirniji kutak u Zagorju, Slavoniji...
Hrvatska je pod okupacijom! Milijuni turista rasprostrlo se po plažama, a kako gledamo na TV emisijama, zalaze čak i na ulice. Domicilno stanovništvo ostaje zarobljeno u kućama i ne uspijeva u neke normalne sate izaći čak ni po kruh, lijek ili listić. Tek kad oko 13 sati crveni furešti odu na odmor, domaći trče obaviti što moraju, pa da se do 16 vrate u sigurnost doma. - Koliko to može izist’ i popit’! A