Olympiakokkialis - Najveći klupski predsjednik u Grčkoj
Veliki preporoditelj kluba bio je optužen da je špijun Stasija
Kokkalisovo preuzimanje kluba bilo je ključno za prekidanje suše u osvajanju naslova, a onda je klub učinio nedodirljivim.
Ubrzo nakon što je osnovan 10. ožujka 1925., Olympiacos je uspostavio punu prevlast u grčkom nogometu. Najgore razdoblje proživio je od 1987./1988., kad devet uzastopnih sezona nije okrunjen kao prvak, no tu je sušu prekinuo “stari komunist” Sokratis Kokkalis. Telekomunikacijski tajkun, koji je danas priznat kao najveći klupski predsjednik u grčkom nogometu, preporodio je “Djecu Pireja” i učinio je nedodirljivom. U Kokkalisovoj eri, od 1993. do 2010., nogometna je momčad osvojila 12 prvenstava i pet kupova.
Doveo najbolja pojačanja
Korpulentni Evangelos Marinakis, koji je u prosincu 2010. preuzeo prugaste kao vlasnik i predsjednik, nastavio je nepregledan niz uspjeha, no svi su svjesni da je temelje dominacije postavio danas 78-godišnji Kokkalis. Prethodni vlasnik, Jorgos Koskotas, koji je zbog stomilijunskih malverzacija na čelu Kretske banke odslužio 12 godina zatvora, ostavio je Olympiacos zadužen do grla. No, Kokkalis je zahvaljujući poslovnoj spretnosti i odličnim vezama sa socijalistima u državnom vrhu postigao povoljan sporazum s vjerovnici- ma, otplatio dugove i još mnogo više uložio u izgradnju momčadi i stručnog stožera. Najvažniji je potez povukao 1996., kad je AEK-u preoteo trenersku i klupsku legendu Dušana Bajevića namijenivši mu ulogu operativca u stvaranju nogometne dinastije. Bajević i pojačanja kao što su Alexis Alexandris, Predrag Đorđević, Stelios Janakopulos, Refik Šabanadžović, Andreas Niniadis, Jorgos Anatolakis, Alekos Kaklamanos i Dimitris Elefteropulos odmah su odgovorili na izazov i 1997. osvojili prvi od sedam uzastopnih naslova. Tijekom tog razdoblja crveno-bijeli su se 1999. probili u četvrtfinale Lige prvaka zauzevši prvo mjesto ispred Dinama, Porta i Ajaxa. Djelujući sveobuhvatno radi učvršćivanja vodećeg položaja svog kluba, Kokkalis je unajmio od države stadion Karaiskakis na 50 godina i dao ga potpuno obnoviti po cijeni od 60 milijuna eura. – Olympiacos ima najbolju momčad, najvjernije navijače, najmodernije objekte i najbolju upravu – pohvalio se nakon osvajanja sedmog naslova 2003. To se dostignuće dojmilo poklonika kluba jer je simbolički bilo posvećeno poginulima 1981. u tragediji kraj Ulaza 7 na Karaiskakisu. Dok su Olympiacos i njegove tehnološke kompanije Intracom i Intralot redale uspjehe, Kokkalisa su posjetili duhovi prošlosti. Njegov je otac bio Petros Kokkalis, koji je 1949. nakon pobjede nacionalista u Građanskom ratu izbjegao s obitelji u Istočnu Njemačku. Sokratis se vratio u Grčku osamdesetih kao poslovan čovjek, no 1998. procurilo je da se u emigraciji bavio nečasnim radnjama.
Istraga pala u vodu
Njemačka istraga o zloglasnoj tajnoj službi Stasi (Staassicherheit, Državna sigurnost), pronašla je 350 stranica dug dosje o doušniku pod kodnim imenima Rocco, Kaskade i Krokus. Istražitelji su posumnjali da je Rocco nitko drugi nego Sokratis Kokkalis, navodno unovačen u Stasi 25. siječnja 1963. Osumnjičen je i da je kao komunistički agent podmićivao grčke vlasti da kupe istočnonjemačku telekomunikacijsku opremu. O tim je navodima 2002. otvorena istraga i u Grčkoj, no iduće je godine zatvorena ne našavši dokaza za sumnje. Nakon neuspješne sezone 2003./2004. u kojoj je Panathinaikos odnio dvostruku krunu, Kokkalis je opet posegnuo u džep i kupio asove poput Rivalda, Yayu Tourea, Gabriela Schurrera i Joanisa Okasa. Uslijedilo je novih pet uzastopnih naslova i brojne trenerske smjene. Dan prije Stare godine 2010. povukao se prodavši većinski paket dionica Marinakisu. – Dao sam sve za ovaj klub zadnjih 17 godina. Izvadio sam iz džepa vlastitih 150 milijuna eura. Zar je itko na svijetu veći olimpijakosovac od mene? – rekao je. Vjerojatno ne, ali je Marinakis sa svojih 120 kg zacijelo krupniji.
Uspon je počeo 1997., za osvajanje Lige prvaka pobijedio je, osim Ajaxa i Porta i naš Dinamo