Najteži sportski trenutak: poraz od Turaka 2008.
S Rakom je Majoli osvojila Grand Slam, rukometaši zlato na OI
Sportski tjednik Max donosi nam razgovor s Miljenkom Rakom u Londonu, gdje je član stožera West Hama koji vodi Slaven Bilić
Miljenko Rak (70), jedan od najpoznatijih i najpriznatijih kondicijskih stručnjaka, trenutačno je zaposlenik nogometnog kluba West Ham iz istočnog dijela Londona. No prije nogometa Miljenko je bio jedan od najboljih hrvatskih daljaša, a kasnije i atletski trener. I baš se poklopilo da se u Londonu održavalo Svjetsko prvenstvo u atletici. No Miljenku taj podatak ništa nije značio. Na atletska natjecanja ne ide od 2003. godine. – Samo je jedan dan došao na stadion i rekao da ide raditi u nogometni klub Dinamo. Od kada je otišao, nikad se više nije vratio na atletski stadion niti je ikad više došao gledati neko atletsko natjecanje – rekao je Mladen Katalinić. Miljenko Rak osvajao je uglavnom medalje na Mediteranskim igrama. Tako je u Tunisu 1967. godine osvojio zlato skokom od 7,53 metra. Potom je četiri godine kasnije u Izmiru bio srebrni sa skokom 7,78 metara, da bi u Splitu 1979. godine bio brončani sa skokom 7,62 metra. Njegov je osobni rekord skok od 7,99 metara, na jednom natjecanju u Zagrebu. – Kakav si ti to daljaš kad nisi mogao preskočiti osam metara? – uvijek ga za taj skok zadirkuje Nikola Jurčević, nogometni trener u West Hamu koji već godinama surađuje s Rakom u brojnim međunarodnim klubovima. Zanimljivo je da tog skoka od 7,99 metara nema na hrvatskim tablicama svih vremena. – Nema ga jer sam u to vrijeme nastupao za beogradsku Crvenu zvezdu – požalio se Rak. Da se nalazi u tablicama, to bi bio četvrti skok svih vremena jednog hrvatskog daljaša. Preko osam metara skočili su samo Siniša Ergotić (8,23), Luka Aračić (8,12) i Marko Prugovečki (8,00). Istu dužinu kao Rak skočio je Marijo Baković.
Trenirao i agresora na RH
– Trenersku karijeru počeo sam u osječkoj Slavoniji. Tamo sam trenirao Slobodanku Čolović, Novicu Čanovića i Sinišu Ergotića. Čanović je pet puta bio prvak bivše Jugoslavije, zlatni na Mediteranskim igrama 1987., a s preskočenih 2,28 metara još uvijek je rekorder Hrvatske – rekao je Rak. Zanimljivo je da je Čanović poginuo 1993. godine u okolici Knina kao pripadnik vojske Republike Srpske. U samostalnoj Hrvatskoj trenirao je niz velikih atletskih talenata poput Andreje Ivančević, Maje Golub, Ivora Tita Jurišića... – Nemojte zaboraviti Valeriju Čilaš koja je trenirala dalj i troskok i koja je imala i titulu Miss sporta Hrvatske – nasmijao se Miljenko. Usporedo s atletikom otišao je i u nogometne vode. Njegov fitness centar Sportska obuka – M. Rak bio je blizu Dinamova nogometnog stadiona pa su sve češće tamo navraćali nogometaši iz Maksimira. – Imao sam dodirnih točaka s nogometom još dok sam bio atletski trener u Osijeku. Počeo sam kao suradnik Milana Đuričića i u osječkom prvoligašu postao prvi kondicijski nogometni trener u Hrvatskoj. Nakon toga, i Ljupko Petrović radio je prema mojim planovima dok je bio trener NK Osijek. Dolaskom u Zagreb njegove kvalitete prepoznala je tenisačica Iva Majoli s kojom je radio kad je osvojila Roland Garros, a Lino Červar angažirao ga je za Olimpijske igre u Ateni 2004. godine kada je Hrvatska osvojila zlato. – Odlučio sam da mi za pripreme za Atenu treba tada najbolji kondicijski stručnjak. A to je bio Rak. Šteta što kasnije više nismo imali mogućnosti zajedno raditi – prisjeća se tih dana Lino Červar. Kondicijski trener Dinama bio je ‘90. kad je trener bio Josip Kuže, pa dvije godine kasnije s Ćirom Blaževićem u Croatiji. – U tom sam razdoblju promijenio 14 „šefova“, nizali smo titule prvaka države i stalno igrali u Europi. S velikim zadovoljstvom pri- hvatio sam ponudu da istodobno budem i u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, uz koju je vezan i najtužniji trenutak mojeg aktiviranja u nogometu. Naime, ono ispadanje 2008. godine od Turske u četvrtfinalu Eura nikad nisam prežalio.
Cimer s Ivančićem
Suradnja s tadašnjim nogometnim izbornikom Slavenom Bilićem traje do danas. Zajedno su bili u Moskvi i Istanbulu, kada je Bilić bio trener Lokomotiva i Beşiktaşa, i sada u Londonu. – Sjećam se da je već tada pušio cigare koje su njegov zaštitni znak sve do danas. Zanimljivo je kako uopće nije izlazio iz apartmana osim na treninge i na stadion. Bio je cimer s Ivanom Ivančićem. Priča se da je u atletici mjesečno kao trener zarađivao 5000 kuna, a odlaskom u Dinamo to se popelo na 5000 eura, da bi već u Moskvi zarađivao 20.000 eura mjesečno. – Novac nikad nije bio primaran u mojem radu. Sve što sam zaradio ulagao sam u fitness koji vode moji sinovi – istaknuo je Rak. Kaže da mu je u Istanbulu bilo najljepše živjeti, a kaže da nije loše ni u Londonu. – Živim u Canary Wharfu, najelitnijem dijelu Londona. Susjed mi je Nikola Jurčević s kojim provodim najviše vremena. Kako je raditi sa zvijezdama West Hama? Sjajno. Jako me cijene kao što su me cijenili i nogometaši Beşiktaşa – zaključio je Rak.
Od 2006. godine stalno je u timu našeg vrsnog nogometnog trenera Slavena Bilića