Mia Vukšić: Od naših mi je košarkaša idol Dario Šarić
U prosjeku zabija 20 koševa, većinom iz šuta, najjačeg oružja
U trećem razredu osnovne škole sam počela na igralištu igrati košarku. Odmah sam se zaljubila u tu divnu igru . rekla nam je Mia Vukušić
Talentirana Šibenčanka Mia Vukšić bila je na upravo završenom Europskom prvenstvu A divizije za igračice do 16 godina u Francuskoj jedna od najboljih u ekipi Deana Nemeca. Iako nisu uspjele ponoviti lanjski rezultat iz Udina, kada su bile pete, mlade hrvatske košarkašice osvajanjem desetog mjesta ipak su ispunile osnovni cilj – ostanak u elitnom razredu.
Rad se isplatio
Mia je sjajno krenula i s prosjekom od 10,5 koševa po utakmici bila druga najefikasnija u našim redovima, ali zbog ozljede ligamenata propustila je utakmice s Nizozemskom i Rusijom. Vratila se protiv Bjelorusije i s 14 ubačaja bila prvo ime susreta u važnoj pobjedi. – Zadovoljne smo ostvarenim, jer glavno je bilo sačuvati status. Potajno smo se nadale da možemo učiniti i nešto više, ali presjekao nas je taj poraz od Rusije. Igrala sam puno više nego lani u Italiji, kada sam kao najmlađa u ekipi imala doista skromnu minutažu, ali nisam se zamarala time jer znala sam da ću iduće godine dobiti priliku. Tako je i bilo. Trener me stavio u prvu petorku i mislim da sam opravdala očekivanja. Približi nam košarkaške početke? – Trenirati sam počela u trećem razredu osnovne škole i odmah sam zavoljela taj sport. Bila je to ljubav na prvi pogled. Igralište mi je ispred kuće i gledala sam momke kako po cijeli dan igraju basket pa sam odlučila krenuti tim putem. Po prirodi sam ratoborna, znala sam se ponekad i potući s dečkima na igralištu. Nisam mislila da ću baš dogurati do reprezentacije, ali rad se isplatio i idemo dalje. Mislim da smo zadnja generacija koja je toliko vremena provodila na igralištima. Djece je u sportu sve manje i to je vidljivo na svakom koraku. Zanima li te još koji sport osim košarke? – Volim nogomet, plivanje, picigin, američki nogomet, boks, vaterpolo... Sportski sam nastrojena od glave do pete. Trenirala sam plivanje tri i pol godine i znam da mi je to dosta pomoglo u razvoju, ali vidjela sam da to nije za mene i rekla sam svojima da više ne želim. U košarci sam se definitivno pronašla.
Dražen je broj jedan
Cijelo ste ljeto na pripremama i natjecanjima, odvojeni od obitelji i prijatelja. Kako to podnosiš? – Lani sam bila prvi put s godinu dana starijim curama i moram priznati da mi je bilo malo čudno. Ljeto je bilo dugo, nedostajalo mi je more, trebalo je izdržati dva mjeseca. Međutim, ove sam godine jedva čekala da počnu pripreme. Ekipa je uvijek tu oko mene, stalno se družimo, šalimo i zabavljamo. Ima i cura iz Dalmacije, tako da ove godine uopće nisam htjela ići kući. Sama sebi sam rekla – neka traje. Statistika ti je sjajna, u prosjeku postižeš 20 koševa po utakmici, uz 5-6 asistencija i 7-8 skokova? – Mnogi se čude što imam toliko skokova s obzirom na to da sa svojih 180 cm u klubu igram na poziciji playmakera, a u reprezentaciji beka šutera. Mislim da je skok pitanje želje i volje. Želim tu loptu i stalno je pokušavam uhvatiti. Međutim, najviše volim zabijati. Šut je moj najveći forte, i trener me stalno forsira na njemu. Ima utakmica kada mi ne ide, ali uopće ne razmišljam hoću li promašiti ili pogoditi. Samo lupam po košu. Je li ti netko uzor u košarkaškom svijetu? – Idol mi je Kobe Bryant. Uvijek je imao nekakav poseban mentalitet, killer je i šuter kao i ja, čvrst u glavi, pravi lider. Od naših to je Dario Šarić, ne samo zato što je iz mog Šibenika. Nekoliko sam puta razgovarala s njim uživo i stvarno je primjer vrijednog i upornog momka. Već u prvoj NBA sezoni pokazao je da se može ravnopravno nositi s apsolutno svima. Uz to je i dobra duša i svima izlazi u susret ako se želite slikati s njim ili uzeti autogram. Prema meni se ponašao kao da se znamo sto godina. Naravno, simbol grada Šibenika je Dražen Petrović. Svi znamo sve o njemu, on je broj jedan. Završila si prvi razred Srednje strukovne škole, smjer agroturističkog tehničara, u Šibeniku. Kakvi su ti daljnji planovi vezano za obrazovanje i sportsku karijeru? – Prva mi je opcija košarka, ali ni školu ne smijem zapostaviti. Voljela bih se po završetku škole upisati na neki američki koledž pa paralelno igrati i studirati. Oduvijek me privlačila Amerika, sviđa mi se njihov način života, odnos prema sportašima i sustav kojim su povezali školu i sport. Ljudi misle da je Amerika daleko, ali danas je sve postalo blizu i nadohvat ruke. Rezervna opcija je igranje negdje u Europi, ali i u tom slučaju želim završiti neki fakultet vezan za turizam. Danas uistinu imamo brojne mogućnosti i, tko stvarno želi, može uspjeti.
Prva mi je opcija košarka, želim se time baviti jednog dana kaže Mia