Nediplomatski

Kako je mali Tino pokazao da je “veći” Srbin od Vučića

Kad god je službeni Beograd slao upute Srbima u Hrvatskoj o tome kako se ponašati prema Zagrebu i kako živjeti s većinskim Hrvatima u Hrvatskoj, to se nije pokazalo dobrim za njih. Zadnji masivni fijasko te politike zbio se prije više od 20 godina i od tada svi dobronamjerni pokušavaju hrvatsko-srpske odnose unutar Hrvatske vratiti u normalu. A za Hrvate, kada zamišljaju idealni odnos sa Srbima u Hrvatskoj, onda bi najradije da su svi poput Nikole Tesle. Njegov znameniti slogan izrečen 1936. u brzojavu, odgovoru na čestitku dr. Vlatku Mačeku: “jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine” već je postao stereotip o tome kako Hrvati zamišljaju “idealnog” hrvatskog Srbina. Kada je prije nekoliko dana mali Tino Popović stao pred lidera Srbije Aleksandra Vučića i na obično pitanje “za koga navijaš” kao iz topa ispalio “za Rijeku”, svi su u Hrvatskoj prepoznali malog Teslu. No Vučić nije iskoristio povijesnu priliku i nije ohrabrio malog sedmogodišnjaka da u političkom kontekstu postane kao veliki Tesla. Vučić je pokazao da mu takvi Tesle smetaju. Za Vučića bi Tino bio prihvatljiviji, kako ga je i sam podučio, jedino kao pripadnik srpske manjine u Hrvatskoj koji će navijati za Crvenu zvezdu ili Partizan. U Srbiji je ta Vučiće- va pouka u medijima uglavnom ocijenjena simpatičnom i duhovitom, dok u Hrvatskoj pušu i na hladno i ne vide apsolutno ništa simpatičnoga, nego naprotiv, ta Vučićeva poduka bit će dešifrirana kao “tradicionalna”, znači velikosrpska. Šteta što je u središte ove priče mali sedmogodišnjak, kojega treba pokušati sačuvati od posljedica i trauma politizacije koja se oko njega odvija, premda je ovdje trebalo biti riječi samo o običnom nogometu. No tome je kriv Vučić. Jer on je politički iskoristio sedmogodišnjeg hrvatskog državljanina. I koristeći ga, poslao poruke Hrvatskoj. Da je imao dobre namjere i da se konačno izdignuo od samog sebe iz 1990-ih, Vučić je malome Tinu, nakon što mu je rekao da navija za Rijeku, trebao reći: “Bravo, Tino, pa ti si pravi mali Tesla. Ponosi se jednako svojim srpskim rodom kao i svojom hrvatskom domovinom.” Da je Vučić tako istupio, predao bi poruku hrvatskim Srbima, a poslao bi ujedno i najbolju političku poruku Zagrebu pred njegov najavljeni jesenski “mirotvorni” dolazak u Zagreb. Srbija, naravno, jest matična država svih Srba, kao što se i Hrvatska smatra matičnom državom Hrvata živjeli oni u Beogradu, Subotici, Tavankutu, Mostaru ili New Yorku i Sidneyu. No tu svakako postoje granice prihvatljivosti te brige koja najvećim dijelom treba biti kulturna, ekonomska, a manjim dijelom politička. A nikako se ne smije dogoditi da bilo Zagreb, bilo Beograd huškaju svoje sunarodnjake da se politički konfrontiraju s domovinom u kojoj žive. Ta se politika ipak još tako ne odvija u slučaju malog Tina, ali Vučić je već na obilježavanjima Oluje pokazao da ima ambicije kreirati političku poziciju Srba u Hrvatskoj, kao što je uostalom to pokazao i ove godine kada je na pravoslavni Uskrs poslao svog izaslanika Vladimira Božovića, koji je usred Zagreba predao njegovu poruku da će “Srbe u Hrvatskoj braniti svim raspoloživim sredstvima”. To su jednostavno prejake političke poruke koje kod Hrvata proizvode trenutačnu reakciju jer prepoznaju najavu agresivne politike. I zato poduku Vučića malom Tinu iz Rijeke da ne navija ni za Rijeku, ni za Dinamo, ni za Hajduk te da je Beograd mnogo ljepši grad u koji stanu tri Zagreba (što je to, poziv da se hrvatski Srbi presele u Beograd!?) u Hrvatskoj nećemo doživjeti simpatično, nego u najboljem slučaju potvrdom da stari kompleksi Beograda prema Zagrebu nažalost nisu prošlost. No glavno da Tino sa svojih sedam godina već pouzdano zna da u Rijeci može i voljeti svoj rod i navijati za svoj klub. I, što se Hrvata tiče, po tome je Tino “veći” Srbin od Vučića.

Vučić nije iskoristio povijesnu priliku i nije ohrabrio malog sedmogodišnjaka da nastavi odrastati unutar političke zrelosti velikog Nikole Tesle