Za kaznu skupljao jaja pa odlučio postati nogometaš
Da je Brazilac ili Francuz, Perišić bi igrao u Realu ili Barci. Ma kakav Dembele za 100 milijuna €, Ivan je bolji igrač, kaže Vulić
Golemu ulogu u uspjehu Ivana Perišića imao je otac Ante. Plaćao mu je osobnog trenera, kondicijskog stručnjaka, usmjeravao ga... Cijelo ljeto Ivan Perišić bio je na korak do Manchester Uniteda, no vlasnici Intera na kraju su spustili rampu, svojeg najboljeg igrača nisu željeli prodati ni za 50 milijuna eura. Novi trener nerazzurra Luciano Spaletti poručio je: “Samo mi njega ne smijete prodati, on će biti osovina ove momčadi”. I tako je Perišiću propao transfer u Mourinhov United, no za utjehu će barem dobiti novi ugovor u Interu, prema kojem će umjesto dosadašnjih tri milijuna eura zarađivati 5,5 milijuna eura, a ovisno o rezultatima dobivat će i bonuse.
Trenirao s Nikolom Kalinićem
Ivan Perišić (28) danas je među TOP 5 najboljih krilnih napadača svijeta, i stvarno je čudo da već nije u nekom od tri najbolja kluba svijeta. – Eto, Dembele je iz Borussije Dortmund u Barcelonu otišao za 105 milijuna eura, a uvjeravam vas da je Ivan bolji igrač. Perišić ima sve – igru u oba smjera, skok, jednako dobru lijevu i desnu nogu. Savršen je igrač, ima zapravo samo jednu “manu”, što je Hrvat, a ne recimo Brazilac ili Francuz. Jer da jest, sada bi sigurno igrao za Real ili Barcelonu – kaže Zoran Vulić, koji je s Perišićem radio individualno, a kasnije ga i uveo u seniorsku momčad Hajduka, sa svega 17 godina. – Dobro se sjećam tih priprema u Sloveniji na koje sam poveo Perišića, koji je tada još bio kadet. No on je bio toliko dobar da bi vrlo brzo izborio mjesto u prvih 11 seniorske momčadi. Ali, odmah potom otišao je u Sochaux. Šteta, jer ostavio bi velik trag u Hajduku – smatra Vulić. Prisjetio se Vulić jedne situacije s tih priprema koje pokazuju kakav je gard otpočetka imao Ivan. – Iako je bio klinac, pri ispucavanju lopte zazvao je vratara Balića i rekao mu da ispucava lopte na njega. E, za takve stvari trebate biti frajer, pogotovo kad ste najmlađi u momčadi. Perišić je uspio u nogometu i zato što je uvijek bio jako uporan. – Sjećam se tih dana dok su on i Nikola Kalinić imali 16 godina i individualno radili sa mnom. Ivan je stalno bio s loptom, a ostajao bi trenirati čak i kad bih ja otišao doma – prisjetio se Vulić te zaključio: – Hajduk je u poslijeratnom dobu dao puno velikih igrača, ali usuđujem se reći da je Perišić vjerojatno najkompletniji! Veliku, možda i presudnu ulogu u Ivanovu uspjehu imao je otac Ante, koji je rano shvatio da mu dijete ima neviđen talent pa je sve uložio da Ivan uspije. Mali Perišić počeo je igrati nogomet s devet godina u Omišu, a prvi trener bio mu je Branko Šušnjara. Trenirao je Šušnjara Perišića u NK Omišu, potom ga je pet godina vozio na treninge NK Hajduka, a istodobno radio s njim i individualno. – Kako se kaže, bio sam mu i majka i otac. Ivan je nogomet počeo igrati u Omišu, ali brzo su ga zapazili skauti Hajduka te su ga s 11 i pol godina doveli na Poljud. Vrlo brzo vidjelo se da ima veliki potencijal, ravnopravno je igrao s igračima koji su bili dvije godine stariji. Tata Ante osjetio je da Ivan ima talent, ali i iznimnu volju, pa je puno u njega ulagao – prisjetio se Šušnjara, koji ima zasluga za Perišićeve prepoznatljive driblinge koji sada oduševljavaju navijače Intera: – Često smo trenirali onaj njegov specifični dribling, bicikl. A i stalno sam ga forsirao da jednako puca i lijevom i desnom nogom. Njegova nogometna inteligencija uvijek je bila sjajna, a na trenin-
Počeo je Ivan kod nas u Omišu, ali brzo su ga zapazili iz Hajduka jer bio je ravnopravan s dvije godine starijima BRANKO ŠUŠNJARA prvi Ivanov trener u Omišu Oduvijek je imao gard. Sa 17 ga priključim seniorima Hajduka, a on odmah viče golmanu da ispucava lopte na njega! ZORAN VULIĆ bivši Perišićev trener
zima uvijek sam tražio da igra i obranu i napad. To mu danas sigurno koristi. Povećavali smo mu aerobne i anaerobne kapacitete, a kada je sa 17 godina stigao u Sochaux, Francuzi su bili u čudu kako jedan tako mlad igrač može biti fizički toliko dobar. A znate zašto je bio toliko dobar? Pa zato što mu na treningu ništa nije bilo teško raditi. U razvojnim godinama on je godišnje imao svega 15 dana odmora, sve ostalo je trenirao – otkrio je Šušnjara.
Tata vjerovao u njega
U pet godina, koliko se Šušnjara brinuo o njemu, Perišić je imao samo jednu “mušićavu situaciju”. – Bio je u pubertetu pa je normalno da se dječacima javljaju mušice. No, tada sam ga u dogovoru s tatom Antom poslao da skuplja jaja na njihovoj farmi te mu prekinuo treninge na dva-tri dana. A kada se vratio, rekao je da ne želi skupljati jaja na farmi, nego postati nogometaš (smijeh) – prisjetio se anegdote iz Ivanova djetinjstva trener Šušnjara. Iako je početkom 2000-ih to bila rijetkost za mlade nogometaše, Perišić je već s 13 godina počeo individualno raditi s kondicijskim trenerom. – Angažirao me njegov tata koji je bio uvjeren da će Ivan postati uspješan sportaš. No, sve bi to bilo uzalud da i Ivan nije pokazivao jednaku volju za svojim uspjehom. Primjerice, jedno smo ljeto u Omišu svaki dan vježbali na plaži od 6.30 do 8 sati ujutro. I nikada mu nije bilo teško. Imao je urođene kapacitete, ali žestokim radom još ih je proširio. Kroz kondicijsku pripremu radili smo i na prevenciji ozljeda, a ispravili smo mu i problem sa spuštenim stopalima – kaže Frane Žuvela, koji je godinama bio i kondicijski trener Petre Martić, a sada je sveučilišni profesor na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
Pametno razmišljao – već s 13 godina Perišić je imao svojeg kondicijskog trenera Nije mu bilo teško trenirati od 6.30 sati ujutro na plaži, prisjetio se Frane Žuvela