ŽAO MI JE ŠTO NEĆU VIDJETI KAKVI SU BILI ALEP I DAMASK

Sandorf je objavio poeziju sirijskog pjesnika Adonisa, za kojeg se već godinama govori da je najizgledniji kandidat za književnog Nobela. Zahvaljujući izdavačkoj kući Sandorf, krajem 2016. na dohvatu naših ruku našla se zbirka poezije “Zrcalo sna”, najvećeg živućeg arapskog pjesnika, Sirijca Adonisa. Njegove pjesme odabrala je i s arapskog prevela Tatjana Paić-Vukić, koja kaže: – Po mom sudu, Adonis je najveći živući arapski pjesnik i njegovu poeziju odavno poznajem. No bilo je potrebno da se za prevođenje steknu neki uvjeti, nešto slobodnog vremena i hrabrosti da se uhvatim u koštac s pjesnikom koji je nadrealist, simbolist i vrlo često piše jezikom koji je hermetičan i u koji je teško proniknuti. “Zrcalo sna” je moj izbor iz njegova pjesništva od kasnih 50-ih do 2005. Zbirku sam kronološki složila kako bi se mogao pratiti njegov rad i razvoj.

Je li bilo pjesama za koje bi se moglo reći da su neprevedive?

Da. Meni su se neke njegove pjesme, nakon mnogo truda, učinile neprevedivima. Ne da ih ne bih mogla prevesti riječ po riječ, nego one imaju toliko referencija na staro arapsko pjesništvo, kulturu i povijest da bi bilo potrebno staviti puno napomena uz svaki stih, a to mi se čini neprikladnim činiti u poeziji. Kao da bi se pjesma urušila pod težinom tih skela koje bih oko nje napravila i zato sam jednostavno nekim pjesmama koje su mi bile drage morala reći – ne. Ipak, ostalo je u zbirci onih pjesama koje spominju ličnosti iz arapske povijesti i kulture, što sam objasnila. Ima i referencija na europsko pjesništvo i kulturu, jer Adonis je pjesnik Istoka i Zapada. Uvijek bih ga predstavila onako kako ga je predstavio palestinsko-američki književni