Nakon atletike želim biti fizioterapeut, ako treba – samo za sportašice...
Europski juniorski prvak na 800 metara Marino Bloudek (18) jako sliči Ivanu Horvatu, pogotovo kada na proglašenju dvije godine zaredom obuku ista odijela
– Tko zna kako bih završio kao nogometaš pa mi je za sada jako dobro biti atletičar koji osvaja medalje – zaključio je Marino Bloudek Marino Bloudek (18) nije na Memorijalu Borisa Hanžekovića trčao uz svjetske zvijezde, ali je dobio veliki pljesak na predstavljanju zvijezda. Naime, ove je sezone osvojio naslov europskog juniorskog prvaka na 800 metara. Već ga proglašavaju nasljednikom Luciana Sušnja koji od 1974. godine drži hrvatski rekord u ovoj disciplini. – Joj, nemojte me samo pitati o Sušnju. Jasno, gode te usporedbe, ali daleko sam ja još od tog rezultata. Idem korak po korak. Prvi mi je cilj nadmašiti juniorski rekord Predraga Melnjaka iz 1986. godine koji iznosi 1:47,2 – rekao je dobro raspoloženi Marino.
Amerika me ne privlači
U Zagrebu je trčao 800 metara, nacionalna disciplina, i osvojio prvo mjesto. – Bilo bi mi draže da sam mogao trčati uz neka svjetska imena, ali ima vremena. Doći će i te utrke – istaknuo je. Je li vam tko rekao da neodoljivo sličite Ivanu Horvatu, skakaču s motkom? – O, da. Puno njih. Da, zaista sličimo, istog smo karaktera, oba se volimo jako zezati. Prije dvije godine na proglašenje najboljih atle– tičara došao sam u crnom odijelu, košulji, cipelama... Sve tip-top. Dođem na proglašenje, kad ono Horvat izgleda potpuno isto kao i ja. Odlučim sljedeće godine obući plavo odijelo. Dođem na proglašenje i opet šok. I Horvat je obukao plavo odijelo – istaknuo je. Sljedeću sezonu ostat će u Virovitici gdje nema uvjete za vrhunski trening. – Ostajem jer moram u Virovitici završiti četvrti razred srednje škole. Imam puno ponuda, ali sam dobro razmislio. Znam da će rezultati biti slabiji upravo zbog uvjeta, ali tako sam odlučio – rekao je. Možda se poprave uvjeti u Virovitici? – Možda, ali ne vjerujem da će se napraviti normalna staza u dužini 400 metara. Za sada treniram na stazi koja je dugačka 333 metra – naglasio je. Kad ste već spomenuli ponude, je li ih bilo i iz Amerike? Bilo je, ali tamo neću ići. Znate, u Americi fakultetska godina završava u srpnju, a meni u srpnju tek počinje prava sezona. Uostalom, na američkim je fakultetima velik broj trkača iz Afrike i konkurencija za stipendije dosta je velika. Realna je opcija Zagreb. Već sam član kluba Agram – naglasio je.
Jako volim putovati
Treći ste put na Hanžeku, kakvi su dojmovi ove godine? – Super. Tribine su bile pune, atmosfera odlična. Za mene je seniorska atletika nešto novo, za pola stranaca koji su nastupili ne znam tko su. A siguran sam da većina njih isto tako ne zna tko sam ja – nasmijao se Marino. Sezona je gotova, vrijeme je za odmor. – Jedva čekam. Znate, jako volim putovati. Jednom sam bio cimer s Filipom Mihaljevićem, bacačem kugle, koji mi je ispričao gdje je sve bio. Ove godine izabrat ću nekakvo egzotično mjesto – istaknuo je. Već zna čime će se baviti i kada prestane trenirati atletiku. – Želim biti fizioterapeut. To mi je baš fora posao. Naravno, želim biti fizioterapeut u sportu. I sam znam, kada me sve boli, koliko je važno imati dobrog fizioterapeuta – kaže Marino. Hoće li biti fizioterapeut samo za žene? – Vidite, nije ni to loša ideja – nasmijao se. Žalite li za nogometnom karijerom? Da nije bilo loma noge, otišli biste u Arsenal. – Tko zna kako bih završio kao nogometaš pa mi je za sada jako dobro biti atletičar koji osvaja medalje – zaključio je Marino.