U Zagrebu 36.000 manje radnika nego 2008.
U srpnju imali 23.000 zaposlenih manje nego lani
Pomor radnih mjesta najveći je u Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, nedostaje svako peto ljubica.gataric@vecernji.net Broj službeno registriranih nezaposlenih osoba smanjio se na razine koje smo imali prije četvrt stoljeća, no ni jedanaest kvartala uzastopnog rasta BDP-a nije popravilo osobnu kartu zaposlenosti u zemlji. Državni zavod za statistiku navodi da je u mjesecu u kojemu su padali svi turistički rekordi u Hrvatskoj radilo 2%, odnosno oko 23 tisuće radnika manje nego u srpnju prošle godine.
Loše ‘dela’
Podaci o broju mirovinskih osiguranika nešto su povoljniji i govore o plusu na godišnjoj razini, jer se u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao zaposleni osiguranici vodi i 20-ak tisuća mladih ljudi koji prolaze program stručnog osposobljavanja te svi oni koji sami sebi uplaćuju mirovinsko osiguranje. Zagreb kao administrativno središte zemlje, sveučilišni, zdravstveni i centar najvažnijih gospodarskih grana obično izaziva zavist ostalih dijelova zemlje, no ponuda novih radnih mjesta ni tu nije bitno bolja nego u ostalim kontinentalnim dijelovima zemlje. Zagreb danas ima oko 8% ili 36 tisuća radnika/ osiguranika manje nego što ih je imao 2008., tako da nimalo ne čudi što val masovnog iseljavanja mladih ljudi nije poštedio ni glavni grad. Usporedba sadašnjeg broja mirovinskih osiguranika s ljetom 2008. pokazuje da u Hrvatskoj mirovinske doprinose plaća gotovo 108 tisuća radnika manje (7%) nego što je plaćalo prije devet godina! Formalni broj zaposlenih niži je za 150 tisuća, a za 200 tisuća smanjio se i ukupan broj radno-aktivnog stanovništva! Zagrebačkom su gradonačelniku Milanu Bandiću nove fontane, biste i promjena imena gradskih trgova osigurale vlast u gradu, no Bandićevo “delanje” nije vratilo izgubljena radna mjesta. U četiri godine otkako smo u EU zagrebačke gradske vlasti nisu uspjele pripremiti ni zaokružiti nijedan spomena vrijedan projekt koji bi se financirao iz fondova EU, za razliku od Slavonije ili primorskih sredina koje ipak nešto rade. Gleda li se zaposlenost na razini županija, najviše se iz sive svakodnevice izdigla Zadarska županija. Ovo ljeto u Zadru je bilo 10% više mirovinskih osiguranika nego 2008. U plusu su još i Dubrovačka, Šibensko-kninska, Ličko-senjska te neznatno Splitsko-dalmatinska i Istarska županija. Od turističkih županija jedino Primorsko-goranska i grad Rijeka nisu nadoknadili radna mjesta koja su izgubljena u višegodišnjoj recesiji, pa i danas u toj županiji radi oko 8%, odnosno 10 tisuća ljudi manje nego što ih je bilo zaposleno u ljeto 2008. godine.
Koprivnica među lošima
Iz kontinentalnog dijela zemlje jedino je Krapinsko-zagorska županija za približno jedan posto prestigla zaposlenost iz 2008., čime su mali obrtnici i poduzetnici iz Zagorja pokazali da se i bez masovnog turizma može ići naprijed. Varaždinska i Međimurska županija i dalje su u blagom minusu oko pola postotnog poena, a uz Bjelovarsko-bilogorsku i Virovitičko-podravsku županiju među tri najlošije županije svrstala se i Koprivničko-križevačka, koja danas ima oko 7 tisuća zaposlenih manje nego što ih je imala 2008. Politika sasvim sigurno i tu ima svoje prste jer Podravku i dalje čvrsto drži ispod državnih skuta. Te tri županije imaju za petinu manje osiguranika nego 2008. Burza rada navodi da smo u prvi dan rujna ušli s približno 171 tisućom nezaposlenih osoba (što daje stopu nezaposlenosti 10,6%), čime smo se popeli s mjesta treće najlošije članice EU na mjesto pete najlošije, ostavivši iza sebe Italiju i Cipar. Gotovo iskorijenivši nezaposlenost, za to je vrijeme Češka (2,9%) pretekla dosad nedodirljivu Njemačku, Mađarska (4,3%) s četvrtom najnižom stopom u EU Veliku Britaniju, a sedma po redu Poljska (4,8) Austriju. vjek nije usmjeren na malo hrvatsko tržište nego mu je tržište cijeli svijet. Među više od 300 sudionika WordCampa Zagreb tako smo sreli arhitekticu Arijanu koja dolazi iz građevinskog sektora koji već deset godina prolazi kroz pravu apatiju. Arijana je iz građevine već otišla u telekomunikacijski sektor, ali osjeća da možda ni to nije njezino konačno mjesto pod suncem. Prije godinu dana počela je raditi u WordPressu za talijanskog prijatelja, liječnika koji se bavi proučavanjem mozga. Tom prilikom spoznala je da se odlično osjeća u kreativnom poslu osmišljavanja i podizanja cijele stranice, što je na neki način slično projektiranju u arhitekturi. Kako je biti svoj gazda, freelancer, pričao je Tomislav Kozacinski (na slici) na način svojstven njegovoj drugoj karijeri stand-up komičara. Kozacinski je postao freelancer nakon što više nije mogao disati unutar korporativnog svijeta te je prošao sve faze pa i onu kada odradiš posao, ali si gladan na kraju mjeseca. – Tada kada osjetiš glad, znaš da si postao freelancer – rekao je. – Kada si svoj gazda, možeš raditi koliko i kada hoćeš – radio sam godinu i pol bez slobodnog dana – ispričao je ovaj developer i stand-up komičar no sve je utješio tvrdnjom da brzo ipak postane i bolje.
GORAN JANDROKOVIĆ: Propovijed biskupa Živkovića potiče da se gleda u budućnost, da bude međusobne tolerancije, ali i suočavanja s povijesnom istinom